Ana Petrović / Na rubu

Radovi Ane Petrović koji će biti izloženi u Splitu: Trokut, Poderano vrijeme, Zvjezdano nebo, Druga realnost i Rezanje, samim svojim nazivima sugeriraju osnovnu potku Aninog umjetničkog istraživanja: kombiniranje različitih medija kako bi se stvorila neka nova realnost. Umjetnica u svojim radovima kombinira fotografiju, video, zvuk, ready made objekte, te se igra sa samim postavom, odnosno donosi nam objekte koji se nalaze na fotografijama u stvarnom obliku unutar postava, ili ih na različite načine mijenja, te se tako igra sa okom promatrača, i na neki način rasteže, odnosno donosi nove dimenzije medija u kojima stvara. Zajednička vizija koja je prisutna u svakom radu je drugačiji način prezentacije stvarnosti, kako bi se istakla prezentacija vizualnog, koje je višemedijski manipulirano, nagnuto, zaobljeno, koje izlazi iz standardnih okvira, u razgraničenju stvarnosti i reprezentacije, realnosti i vizualne transmisije iste. Često umjetnost kombinira realnost i reprezentaciju realnosti, nalazi se negdje između onoga što je moguće tehnički vizualizirati i onoga što je moguće samo zamisliti; problem definiranja granica i sposobnosti doživljaja razlike između imanencije i virtualnosti danas je ključno pitanje i filozofije slike i tehnologija vizualizacije. Što je rez između dvaju neusporedivih realiteta tanji, teže je razlikovati stvarnost i svijet simulakruma. Tradicionalne tehnike reprezentacije, od slikarstva, fotografije i filma taj su rez činile najprije drastičnim, a onda sve manje i manje zamjetljivim. Na sličnom tragu referiranja na rubove medija su i radovi Rezanje i Trokut. U njima nas autorica na jednostavan ali vizualno upečatljiv način vraća unutar granica dvodimenzionalne slike, ali to je samo prvi pogled. Pogledajmo detaljnije. Rubovi ekrana, površina zida, kombiniranje zaslona i readymade predmeta podsjećaju na temeljne zakonitosti svake reprezentacije: naime, da je ona uvijek drugačija od same stvarnosti, i to je ono čime se umjetnica bavi i na što nam skreće pozornost u svojim radovima. Da gledamo pažljivije, pomnije, detaljnije, da je i vizualno šire nego nam se na prvi pogled čini.

Krešimir Purgar u katalogu Ana Petrović: On the edge (Akademija za kulturu i umjetnost u Osijeku, 2022.) govoreći o Aninom radu uspoređuje ga s jednim zanimljivim detaljem iz prve sezone serije Westworld: „Jedan od likova stiže u zabavni park visoke tehnologije, repliku Divljeg zapada, koji je – uz turiste koji traže hiperrealističko iskustvo seksa i nasilja – nastanjen i (naizgled) savršeno dizajniranim humanoidnim robotima koji se kreću, ponašaju i komuniciraju prema unaprijed zadanim narativima, odnosno računalnim algoritmima. Prije ulaska u park, nakon što je posjetitelj upitao jednu od domaćica je li ona sama stvarna, njezin je odgovor glasio otprilike ovako: “Ako ne vidite razliku, zašto je to važno?”“

Ana Petrović nas u svojim video instalacijama, fotografijama i kroz readymade objekte upravo upozorava na to gdje danas povlačimo granicu između stvarnog i imaginarnog, želimo li da ona postoji i koliko nam je jasna i/ili potrebna. Mi već živimo u svijetu simulakruma, u društvu spektakla, i čini mi se najvažnije imati vlastite granice, ili odlučiti da ih nemamo i prepustiti se svim vizualnim i ostalim podražajima koji nas stalno okružuju, a Ana nam pokazuje na koji način se ona igra s njima.

Natasha Kadin