Ivana Puljić / Skriveni lirski impulsi grada

U relativno kratkom vremenskom razmaku slikarica Ivana Puljić artikulira svoj egzistencijalni i umjetnički položaj, koncentrira vlastiti doživljaj svijeta kojeg ne zanima ustaljeni pogled već uvijek nova alkemija brižno selekcioniranih materijala. S diplomom slikarice na Accademia di Belle Arti u Rimu (2000.), mlada je umjetnica ranijim apstraktnim propitkivanjima na svili, juti ili pamuku, pridodala novi ciklus portreta s prevladavajućim narativnim izrazom i živim lirsko-ekspresivnim nabojem.

U krilu liberalnih poticaja postmoderne u Rimu, s nerijetko angažiranim socijalnim sadržajima i prevladavanjem novih tehnoloških medija s najrazličitijim izvedbenim postupcima, I.Puljić se u slobodnijem pikturalnom postupku brzo otvara vizualnim utiscima svjetlosne magije velegrada i njegovim bezbrojnim licima. Sudar s posljedicama depersonalizacije i dehumanizacije urbanih centara ne slučajno u njoj potiču sasvim individualan likovni doživljaj koji će je voditi napuštanju mimezisa i ulasku u fantastični svijet simbola i metafora. Zanimljivo je da je Ivana selektirajući materijal, kao očigledno opsesivnu dimenziju njezina stvaralaštva, posegnula za voskom propitujući njegovu kvalitetu, gipkost i podrijetlo, nadasve boju kojoj je dodavala razne pigmente i od svijetlih i prozračnih, preko pastelnih tonova dolazila do sve tamnije game modrih, crvenih, zelenih i konačno tamno sivih i crnih slojeva.

Urbani metež koji u početku može i oduševiti šarenilom i ritmovima suvremenosti, brzo je zasitio slikaricu koja se naklonjena tišinama i smirenim atmosferama iz ekspresionističke zahuktalosti vraća malim ali za nju značajnim stvarima. Svijet koji se nekad činio tajnom odjednom postaje stvarnost, najjednostavniji životni podaci i prostori oko nas akumuliraju nove psihološke sadržaje koji su natopljeni poetskim dodirima i skrivenom glazbom. Suptilno i nježno autorica jednostavno pročišćenim formama priziva određeni poetski minimalizam, to su ulične svjetiljke, osvijetljeni prozori, konopi sa zastavicama ili vešom, mirni gradski motivi, ali i kontapunktovi sudarenih ugođaja i ekspresivnih kolorističkih naboja.

Istraživanje prostora i zaokupljenost oblikovnim problemima, razni slojevi voska na drvenim pločama s novim umetanjima metalnih krhotina sa začudnim vizualnim učincima, u isto je vrijeme istraživanje prostora svijesti, razlomljenih sjećanja, snova i meditacija. Ako se iza pojavnosti slika Ivane Puljić mogu pronaći tragovi posljedica čovjekove osamljenosti i tjeskobe u turbulencijama suvremenog svijeta, nesumnjivo je lirska ekspresija i zaokret u bogatoj senzualnoj skali otkrio oslobođeni unutrašnji impuls jedne rafinirane i elegantne igre.

Tonći Šitin