Marijana Lučić / Zabranjeno plakatiranje

Korištenje slikarskog modela proteklog vremena ističe se kao koncept umjetničkog ponašanja ove umjetnice. Izvorište tog modela jest raznolikost pop-arta. Podsjećanje na morfološki model nekoliko desetljeća starije umjetnosti potiče proces uočavanja onog suprotnog terminu sličnosti, tj. nesličnost.
Pitamo se što ove slike čini nesličnima onima koje su nastajale nekoliko desetljeća prije ili koje u različitim izložbenim kontekstima gledamo danas?
Dozvoljeno nam je nabrajati: neslična su iskustva u vremenu, neslična su iskustva u prostoru, neslična je svakodnevica, neslični su simboli svakodnevnoga.

Razvidna je umjetničina slikarska interpretacija događaja unutar vlastite svakodnevice i to kroz reminiscenciju na model pop-umjetnosti koji svakako spada u okvir razgovora o ‘svakidašnjem koje je preobraženo’ (upućujem na A. C. Dantoa).
Koliko se preobraženom čini svakodnevica ove umjetnice predstavljena posvojenim slikarskim modelom?

¤

Brza komunikacija odnosno simboli koji se za takvu komunikaciju stvoreni postaju lajtmotivom slikaričinih kompozicija. Lako se uočava ponavljanje simbola kojeg umjetnica aplicira na raznovrsne predmete i koristi u različitim situacijama. To je znak¤ što ga umjetnica koristi u SMS porukama kao oznaku poljupca. No i on je određen dvotočkama koje označuju osobe uključene u odnos međusobne naklonjenosti. Promatrač se pita o značenju ponavljanja tog simbola, te pokušava pronaći odgovor u slikaričinim izloženim kompozicijama.

Niti jedna ‘naslikana’ situacija nije u cijelosti opisana, odnosno fragmentarno je predstavljena. To nas upućuje na slikarstvo J. Rosenquista koji temu razrađuje sredstvima redukcije privodeći slikarsku kompoziciju na prag prepoznatljivosti – dakako u narativnom i oblikovnom smislu. Slikarstvo J. Rosenquista, A. Warhola, R. Lichtensteina, D. Hockneya jesu glavna uporišta izraza Marijane Lučić.
Umjetnica iznosi priču ostavljajući je decentnom i nikada do kraja rečenom što nas uvodi u područje ‘prikrivenog’. Neodoljiva je potreba za invadiranjem sfere privatnosti, odnosno razotkrivanja oku skrivenoga. Koristeći se ‘plakatskom estetikom’ uz plošni nanos akrilne boje slikarica nam predstavlja pojedine epizode cjelovite biografske priče.

:Dalibor Prančević