U subotu 20. siječnja otvaranjem izložbe Povratnice, iseljenice i nomatkinje (4 kantuna) službeno započinje internacionalni
multidisciplinarni projekt Žena na raskrižju ideologija programske urednice Ane Peraica i u organizaciji Hrvatske udruge likovnih
umjetnika Split.

Povratnice, iseljenice i nomatkinje (4 kantuna): Tina Gverović, Lala Raščić, Renata Poljak, Kristina Restović, Tanja Ravlić - Čelić, Neli Ružić, Sandra Sterle

Biografije žena su često pune naglih prekida: promjena prezimena, udaja u druge sredine, bjegovi…
Autorice ove izložbe nisu sve iz Splita, ali su sve uz njega vezane: rodom, udajom, povratkom zbog posla ili samo tematski. Štoviše, većina je živjela dulje razdoblje života u inozemstvu ili u njemu još živi.

Sandra Sterle (iz Nizozemske), Neli Ružić (iz Meksika), Tanja Ravlić (studirala u Italiji i Njemačkoj), Kristina Restović (studirala u Italiji i Sloveniji), Renata Poljak (živjela u Francuskoj, Austriji, Njemačkoj), Lala Raščić (živjela u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Turskoj, svojedobno jako željela živjeti u Splitu…), Tina Gverović (živjela u Nizozemskoj, danas na relaciji između Hrvatske i Velike Britanije)

Dovoljno je postaviti izložbu sedam umjetnica iz Splita ili onih vezanih za Split da bi se dobila
sasvim kvalitetna internacionalna izložba. Ipak, generacija ženske dijaspore (prvi val 1991.,
drugi oko 1999.) iskusila je probleme kulturalnoga prevođenja.

U radovima je prisutna paralaksa, dvostruka slika, koja nastaje kada se jednom isključite iz
društva, maštate povratke, kada sanjate svoj dom iz djetinjstva, kada čujete kako vas drugi vide,
i kada kritički pogledate mjesto kako ga nanovo nalazite…

Izložba se sastoji od videoradova i ručnih radova. (Dalje u temi okruglih stolova: Ženski mediji,
video, novi mediji: Ana Peraica, Madelaine Bernstorff i drugi)

Tanja Ravlić-Čelić, (1977., Split), magistrica umjetnosti, 1999. diplomirala slikarstvo na
Akademiju lijepih umjetnosti u Rimu, 2005. završila magisterij na Institut für Kunst im Kontext,
Berlin. Dobitnica stipendija Grada Splita, Ministarstva znanosti i tehnologije i Deutscher Akademischer Austauschdienst (DAAD). Predaje kao asistent crtanja i oblikovanja na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

Zagora, video, 13 min 2006.
Izvorni naziv: Hinterland
Hinterland (Zagora) je videodokumentarac u kojem je prikazan portret moje babe te naroda kojem pripada - Morlaka, Vlaja. Snimljen je u Dalmatinskoj zagori, a govori o tome kako se baba snalazila kroz život te o nekim prešućenim tajnama.

Tina Gverović (1975., Dubrovnik), magistrica umjetnosti, diplomirala na ALU u Zagrebu 1997.
Pohađala poslijediplomski studij na Jan van Eyck Akademie u Maastrichtu. Izlaže od 1996.,
a za svoj rad dobila nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada, od kojih treba istaknuti
Nagradu 34. zagrebačkog salona za dizajn (2000., za projekt Između dva kraja) i nagradu
English Art Council za razvoj i istraživanje umjetničke djelatnosti (2002.), dobitnica je
i prošlogodišnje nagrade Radoslav Putar. Tina živi na relaciji Velike Britanije i Hrvatske.
Pustjerna, video, 2005.

Renata Poljak (1974., Split,) magistrica umjetnosti. Diplomirala u Splitu 1997.,
a 1999. odlazi na poslijediplomski studij na Likovnu akademiju E.R.B.A.N u Nantesu,
Francuska. Dobitnica stipendija za 2002.: ArtsLink na San Francisco Art Institute,
SAD i Artist in Residency, Beč, Museum Quartier, 2004. Radovi su nagrađeni na
Mediteranskom festivalu dokumentarnog filma u Širokom Brijegu (2006., Bosna i Hercegovina),
Internacionalnom festivalu kratkog filma u Taboru (2006., Hrvatska), Balkan Video Federaciji
(2000., Srbija), Video Medeja (2000., Srbija), Video Medeja (1999., Srbija) te od strane
Ženskog art centra Electra (1997., Hrvatska),
Velika očekivanja, film, S16 mm / HD, 17 min, boja, 2005.
Izvorni naziv: Great Expectations
Camera Lucida Productions / Hrvatski filmski savez, videoinstalacija (loop)

Lala Raščić (1977., Sarajevo). Diplomirala 2001. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Godine 2003./04. boravila na Rijkskademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu. Aktivno izlaže od 1998.
na brojnim skupnim i samostalnim izložbama. Videoradovi su joj prikazivani na internacionalnim filmskim festivalima.
Godine 2006. dobitnica nagrade Zvono, Young Visual Artist Award, za Bosnu i Hercegovinu. Boravila na rezidencijalnim programima za umjetnike u IRP Platform Garanti, Istanbul, Cite des Arts, Pariz i ISCP, New York. Njena umjetnička praksa prelazi medije od videa, instalacije i skulpturiranih objekata, do recentnijeg bavljenja kompjuterskim crtežom i narativnim zvučnim radovima. Lalinu maštu u posljednje vrijeme zaokuplja proizvodnja audiodrama u kojima sama glumi sve likove. Živi na relaciji Zagreb - Sarajevo i bilo kojoj drugoj lokaciji na koju je put nanese. Bez prave baze i definitivno fiksiranog identiteta za sebe kaže:
„Kao mala bila sam Jugoslavenka u New Yorku, potom sam bila Amerikanka u Sarajevu, poslije toga sam postala Muslimanka u Hrvatskoj. Onda sam bila Hrvatica u Amsterdamu, nakon čega sam bila Bošnjakinja u Istanbulu, umjetnica u Parizu, ljubavnica u Barceloni…”
Noć iguane, video 9 min, loop, zvuk, c/b, Mini DV/PAL , 2006.
Nevidljivi general: serija 7 akvarela, 2006., akvarel na papiru, 70 x 100 cm, 2006.

Kristina Restović (1973., Split) majstorica zlatarstva. Diplomirala je na Akademiji lijepih umjetnosti u Firenci (1992. - 1997.) Specijalizirala je grafiku kao stipendistica Internacionalne škole za specijalizaciju u umjetničkoj grafici Il Bisonte u Firenci 1997. Kao vanjska suradnica Umjetničke akademije sveučilišta u Splitu držala je predmet Crtanje i Slikarstvo (1999. - 2002.). Od 2002. godine upisana je na magisterij grafike na Akademiji likovne umjetnosti u Ljubljani. Tema njezina magistarskog rada je Kadar, pa u recentnim radovima problematizira odnose reproduktivnih medija: od tradicionalne grafike prema digitalnoj slici i njenim dinamičnim oblicima: animaciji i videu, kao odnos statičnog i dinamičnog kadra. Od 1997. priredila je desetak samostalnih izložbi te sudjelovala na brojnim skupnim i važnim međunarodnim grafičkim izložbama. Njegujući obiteljski zlatarski zanat, stekla je zvanje „majstor-zlatar“ 2006. godine.
Članica je HULU--a Split od 2000. Živi i radi u Splitu.
Zaručnički i vjenčani prsten, filigranska i uobičajena tehnika veličina 11, zlato, 2006., serija 1
komad

Neli Ružić (1966., Split) diplomirala slikarstvo u Beogradu 1990. Od 1990. do 1999. živi u Splitu
gdje radi kao restauratorica, profesorica, grafička dizajnerica i umjetnica. Godine 1996. boravi u
Headlands Center for Contemporary Arts, Sausalito, Kalifornija, kao Artslink stipendistica. Godine 1997. postaje majka Luki i majčinstvo joj potpuno mijenja život. Krajem 1999. odlazi u Mexico City gdje joj se pojam realnosti i ostalih kulturnih kodova intenzivno relativizira. Prvih godina se posvećuje formiranju doma s Ericom i Lukom. Godine 2002. se rađa Pablo. Od 2003. radi kao profesorica na Fakultetu umjetnosti UAEM i na ENPEG La Esmeralda gdje predaje teoriju vizualnog poznavanja i vizualne komunikacije, kiparstvo i instalaciju. Od 1990. je izlagala na 9 samostalnih izložbi i sudjelovala je na više od 30 izložbi, projekata i festivala, između ostalih; ARCO Art Fair, Madrid 1999., Oreste, Venecijanski Bijenale 1999., Anthologie der Kunst (Jochen Gerz) 2005. i VideoBrasil 2005. gdje je prikazan video Grandparents Bed, kao i u okviru samostalnog projekta Strategije zaborava koji je izlagan u Meksiku i SAD-u, 2006.
Krevet bake i djeda (iz serije Strategije Zaborava), 4.15 min 5, 2005., videoinstalacija (loop) (˘)
Originalni naziv: My Grandparents bed
Ažur (izvučene niti), vez na tkanini kojoj su potom izvučene niti, 52 x 78 cm, 2005.
Izvorni naziv: Deshilados
Ažur (izvučene niti), Deshilados, tkanina sa izvučenim nitima, 62 x 45 cm, 2004.
Izvorni naziv: Deshilados
Majka šije kćeri reproduktivni sistem (crveni konac na fotografiji, 18 x 16 cm, 2001.)

Sandra Sterle (1965., Zadar), trenutačno živi i radi u Splitu gdje predaje kao docentica novih
medija na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Godine 1989. diplomirala je na Akademiji
likovnih umjetnosti u Zagrebu te je nastavila školovanje na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu, Njemačka 1995./96. Od 1991. - 2000. živjela i radila u Amsterdamu gdje dobiva stipendije i nagrade za svoj rad od BKVB-a (Fond za lijepe umjetnosti), Amsterdamski fond za umjetnost. Zatim dobiva ArtsLink stipendiju te radi i boravi u Wexner Centru za umjetnost u Columbusu, SAD. Godine 2001. dobiva u suradnji s ArtsLinkom stipendiju Animating Democracy Fonda, Americans for the Arts i Franklin Furnace da bi u New Yorku zajedno s bosanskom umjetnicom Danicom Dakić realizirala go-HOME projekt. Sudjeluje na međunarodnim izložbama, rezidencijama i festivalima od 1995. Istražuje samu sebe
i svoju priču paralelno s medijima u rasponu od performansa, fotografije, CD-roma, videa, interneta i web-streaminga. Radovi uvršteni su u važnije retrospektivne izložbe hrvatske video umjetnosti, kao što su Frame by Frame, Personal Cinema Program, Insert, te nizozemsku retrospektivu A Short History of Dutch Video Art. Inače je majka dvoje djece, Adriana, rođenog u Amsterdamu i Luke, rođenog u Splitu.
S njihovim ocem, umjetnikom Danom Okijem, surađuje na mnogim projektima.
Uokolo naokolo, video, Hi8/Betacam, 8 min, 1997., videoinstalacija (loop).
Izvorni naziv: Round Around

Izložbu će otvoriti Helena Štimac Radin, vladina povjerenica za ravnopravnost spolova.