Izložba "Sasvim obično/ritualno" zamišljena je kao likovna razmjena hrvatskih društava umjetnika HDLUM-a čakovec i HULU-a Split, s naglaskom na regionalnoj razmjeni dvaju udaljenih područja Hrvatske. Na njoj sudjeluje desetak autora s područja međimurske županije i predstavljaju se novim radovima, koji će biti izloženi u Dioklecijanovim podrumima te u salonu Galić u Splitu.
Naziv "Sasvim obično/ritualno" određuje izložbu kao tematsku, pri čemu je svaki umjetnik imao slobodne ruke odrediti te otjeloviti vlastito poimanje ritualnog . Umjetnici propituju rituale kroz različite medije, tako se video instalacijama predstavljaju Smiljana Šafarić-Bunić, Kristina Horvat-Blažinović i Ivan Mesek, crtežima Krešimir Hlebec, kompjuterski tretiranim fotografijama Luka Bunić i Dario Štokić, tradicionalnom keramikom Robert Wrana, prostornim instalacijama Mihael Štebih, Stjepan Jerković te Bojan Miljančić, koji uz to predstavlja i zvučnu instalaciju.

Koncept izložbe:
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Međimurja

Pojmove ritual i ritualno navikli smo vezivati uz ceremonijale i obrede neke religije. Izuzevši
njihovo kršćansko - liturgijsko značenje, oni se ponajprije odnose na primitivne kuture i
primitivnog čovjeka koji u pokušaju savladavanja nemilosrdne prirode pribjegava upotrebi
simbola kao transmitera između poznatog i nepoznatog, ukrotivog i neukrotivog, što proizlazi
iz njegova straha od neznanog i potrebe za preživljavanjem. Priroda u tom odnosu stoji kao
nepoznata tajanstvena sila, čovjek kao podređeni subjekt, a simbol/žrtva kao njegovo oruđe s
misijom da se uspostavi ravnoteža.

Već je poznati ikonolog Aby Warburg ukazao na dokidanje potrebe za ritualnim u modernom
vremenu koje svojim tehničkim postignućima negira strah od prirode, a time i nužnost
simbola, kulta i magije kako bi se preživjelo.
Teško je povjerovati da je pojedinac u takvom svijetu ipak pronašao sigurnost. Ono što je
moderan poredak stvari donio kao posljedicu nesigurnost je unutar vlastitog postojanja,
nemogućnost prilagodbe, jednom riječju - otuđenje. Motiv mnogostruko korišten u
literarnom, likovnom, glazbenom ili nekom drugom izrazu ponovno se pokazuje kao neriješen
problem i plodan pokretač inspiracije.

Ako je primitivnom čovjeku obred/žrtva/simbol/ritual bio potreban da bi održao ravnotežu
između sebstva i nepoznatih sila, danas ritualno postaje prostor/vrijeme eskapizma od
naizgled sigurnog i uređenog života. Bijeg pojedinca koji na sebi svojstven način potražuje
zadovoljenje vlastitih potreba i pitanja, koji se očituje stvaranjem utopija ili bolje rečeno
heterotopija, svjetova imaginacije inspiriranih glazbom, knjigama, djetinjstvom, koji se
upražnjava vrtlarstvom, filozofijom, tijelom - u potrazi za smislom koji je čovjekovim
rođenjem paradoksalno dokinut upravo njegovom smrtnošću.
U slučaju da nas ta spoznaja nije pokolebala spremni smo tražiti to zadovoljstvo, malena čuda
i trenutne ljepote kako bismo uspostavili ravnotežu i primirje s ulogama koje su nam
namijenjene u zajednici. Da bismo to postigli činimo neke stvari za koje znamo da nam
pomažu pronaći smirenje i zadovoljstvo. Njihov je opseg najrazličitijeg sadržaja i
uključuje rituale koji su dio naše svakodnevice. Ispijanje kave, odlazak u prirodu, vožnja
autom, snimanje fotografija, druženje s ljudima koje volimo... Iako se čine nevažnima, često
upravo takve male svakodnevne radnje mogu biti inspirativne.

Na tom tragu osmišljena je izložba radnog naziva Ritualno kao zajednički projekt skupine
mladih umjetnika koji žive i rade na prostoru međimurske županije. U okviru tog naziva kao
ideje vodilje omogućen im je širok spektar tema; od proučavanja tradicionalnih rituala i
običaja tog kraja, do zapisa vlastite intime, vlastitih rituala. U suradnji s Udrugom
likovnih umjetnika u Splitu za tu je svrhu ponuđen prostor Dioklecijanovih
podruma. S obzirom na temu i koncept izložbe prostor je izuzetno pogođen, jer će svojom
veličinom i položajem te nužnom asocijacijom na nešto skriveno, samotno, unutarnje, na
najbolji način predstaviti sukus projekta. Umjetnici će tijekom nekoliko mjeseci izraditi
potpuno nove artefakte, dosada neizlagane, koje će povezivati zajednički nazivnik ritualno -
dovoljno širok da bi svakome pojedinačno omogućio otjelovljenje vlastitog izraza.