ANTUN BOŽIČEVIĆ

Rođen je 1970. u Andrijaševcima kod Vinkovaca. Diplomirao je slikarstvo na
Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Zlatka Kesera. Priredio je
nekoliko samostalnih izložaba: Školski radovi, Galerija AŽ u Zagrebu 2009., Art Is
Not Allowed Here, Galerija Waldinger u Osijeku 2009., Art Is Not Allowed Here,
Galerija Vinko Perčić u Subotici 2008., Postaja Badel, Galerija MK u Zagrebu i Galerija
Slavko Kopač u Vinkovcima 2006., Živimo život…, Galerija Sv. Toma u Rovinju 2005.,
Važno je sudjelovati, Galerija Kazamat u Osijeku 2004., Lonac, Salon Matice hrvatske
uKriževcima 2003., No name, Galerija VN u Zagrebu 2001., . No name, Galerija
Slavko Kopač u Vinkovcima 2000. Sudjelovao je u nizu skupnih izložaba.
Dobitnik je nekoliko nagrada: 42. zagrebački salon 2007. nagrada žirija, YVAA
Radoslav Putar 2005. g., 27. salon mladih 2004. nagrada žirija, Visura aperta /
Momiano 2003. nagrada žirija, 17. slavonski biennale 2000. počasno priznanje.

“Instalacija je nastala nakon radionice u Gorici u kojoj je Božičević sudjelovao
2006. Nekad je zid dijelio gradić Goricu / Goriziju na Staru i Novu, a Europu na
kapitalističku i socijalističku. Danas, nakon što je Slovenija postala dijelom europske
obitelji unutar schengenskih granica, ta regija predstavlja granično područje
između EU-a i zemlje koja čeka u njezinu predvorju. (…) Depersonalizirani glas, koji
se prilikom bezuspješnog prolaska kroz ogradu ili bijesnog udaranja o nju artikulira
iz nelagodne i pištave zvučne pozadine, snimljen je za umjetnikova studijskog
posjeta New Yorku. U pokušaju snimanja podzemne željeznice spriječio ga je
predstavnik represivnog sustava, a na naivno autorovo obrazloženje da je umjetnik
i kako stoga snima, organ reda izgovorio je univerzalno primjenjivu rečenicu: art is
not allowed here.” (Jasna Jakšić)

 



Art Is Not Allowed Here, 2009.
site-specific intervencija
dimenzije promjenljive