Rođen je 1978. u Zagrebu. Diplomirao je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom
fakultetu u Zagrebu 1999. i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof.
Miroslava Šuteja 2005. godine. Priredio je mnoge samostalne izložbe među kojima:
Utvare, Studio Silvio Vujičić u Zagrebu 2008., B.O.P. Galerija u Zagrebu i Projekt
Linienstrasse 113 u Berlinu (s Ivanom Franke) 2007., Izloženost virusu i modi, Tvornica
TKZ u Zagrebu i 12R37, Ispod tratinčica, Gradska čitaonica u Komiži 2006., Nothing
ever happens, Galerija Karas u Zagrebu, E. A. ‘Inside the Tunnel’ S.V., AAg Showroom
u Zagrebu, Ispod Tratinčica, Galerija Josip Račić u Zagrebu, Izbjegavanje, Muzej
suvremene umjetnosti u Zagrebu (s Ivanom Franke i Damirom Očkom), Zebra 2, Piazza
Santa Maria Novella u Firenci, 2005., Zebra 1, Tra/ns/vestije, Starčevićev trg, Zagreb, E.A.
1/1 S.V. Menswear shop # 1, Galerija VN u Zagrebu, Darkroom (Pilot 04), Studio Muzeja
suvremene umjetnosti u Zagrebu, 2004., E.A. 1/1 S.V., Galerija Moria u Hvaru 2003.,
Grafike, Galerija Križić-Roban u Zagrebu 2002., Modni projekt, Galerija SC-a u Zagrebu
(sa Žanko) 2001., Kretanje u Odjeći, Galerija VN u Zagrebu (sa Žanko), 2001. Sudjelovao
je na brojnim skupnim izložbama te potpisuje kostimografiju mnogih predstava.
www.silviovujicic.com
“Veći dio moga rada je intervencija na tkanju i u tkanje (tekstilno i drugo), koje
transformacija naposljetku dovodi do uništenja. Obično smatram da je moj omiljeni
materijal papir, zbog njegova brzog procesa dezintegracije. Ali koristim se i drugim
materijalima, poput pribadača, netkanih tkanina, kristala i biljaka. Ono što me najviše
zanima, jest njihova krhkost i ono u što se ta krhkost pretvara nakon manipulacije.
Zbog te manipulacije stvaraju se rupe na površini tkanina, koje otvaraju nova polja
osjeta. Stoga su neke od stvaralačkih metoda kojima se koristim kristalizacija, korozija,
cvat, virusi, paljenje, izlijevanje i destilacija. Sve te tehnike manifestiraju se na odjeći,
grafikama i crtežima te u lažnim performansima i instalacijama koje izokreću ‘prirodne’
položaje stvari, kao i proizvodnji mirisa i prizora koji su vezani uz naše nedefinirane
želje prije nego uz očite užitke. Općenito tražim procese u kojima se umjetnost i
znanost uzajamno inficiraju kako bi proizvele hibridne koncepte, osjećaje i tehnike.”
Bez naziva 04, 2007.
skulptura / objekt
željezo, tekstil, kristali
natrij klorida, staklo
80 x 55 x 12 cm
Bez naziva 05, 2007.
skulptura / objekt
željezo, tekstil, kristali
natrij klorida, staklo
40 x 25 x 12 cm
Zbirka Djurdje Tedeschi
Wire Hangers, 2008.
prostorna instalacija
žičane vješalice,
metalna cijev
dimenzije
promjenljive