Jednoga dana slučajno sam bio u fotokopirnici da fotokopiram neki tekst, a tekst
je bio podvučen mnogo puta različitim bojama. Tražio sam da se fotokopira sve
u boji. To je bila zbirka nekih pjesama, a zaposlenica fotokopirnice pitala me da
li da fotokopira zajedno s kemijskom olovkom koja je stajala na sredini. Ja sam
oduševljeno rekao: Da! Tako sam došao do ideje da napravim seriju takvih radova.
Rezultat je bio izvanredno kvalitetan. Kemijska olovka ispala je vrlo efektno. Nato
sam odlučio napraviti seriju radova s knjigama i onim što se nalazi u njihovoj
blizini: sat, naočale, oštrilo za olovke, kemijske olovke ili drugi namjerno odabrani
predmeti koji imaju neku referencu prema sadržaju knjige ili prema knjizi. U
postavu na postament za skulpturu sve je dobilo i neku referencu prema skulpturi.
Taj slučaj da sam bio u fotokopirnici rezultat je druženja s knjigama. Izlaganje knjiga
ipak nije slučajno. Tako npr. na Kantovoj knjizi Kritika čistog uma koja je zatvorena
u staklenoj vitrini, stoji dvogled u šećeru što je upravo referenca na naslov knjige.
Dalekozor samom svojom prisutnošću u šećeru govori o ljudskom zoru i odgovor
je na naslov knjige. On je jedna hedonistička naslada čovjeka koji opaža. I tako
redom od knjige do knjige. Svaka je zasebna cjelina, sa svojom posebnom pričom,
ali i neotuđivi dio cijelog ciklusa.
Knjige i dalekozor u šećeru
knjige, naočale, olovka, sat, platno, dalekozor, šećer
100 x 40 x 40 cm