Moja su razmišljanja, što se kiparstva tiče, jedan tipičan pogled iz nove umjetničke
prakse, koja zapravo i sugerira korištenje svih medija utoliko ukoliko je svaki od
medija pojedinačno zahvalan da pridonese dekonstrukciji u smislu da je ideja
umjetnosti bitna kao takva i da se na umjetnički rad gleda kao na pokušaj čovjeka
da prvenstveno mentalno analizira i poveže formalne i sadržajne aspekte. Kiparstvo
se u mome slučaju može primijetiti ponajprije u realizaciji poetskih objekata,
a zatim u kiparskim radovima koje sam ironično nazvao figurice. Treći refleks
kiparstva u mome slučaju kao konceptualnog rješenja vodi skupini radova koji
se ukratko sastoje od: formulara, pristupnica za kiparske izložbe i fotokopiranih
tekstova iz knjiga o kiparstvu na koje su aplicirani tradicionalni kiparski materijali
kao što su: drvo, kamen, željezo… I postoji još jedan ciklus o kiparstvu, a sastoji se
od kutija u kojima se nalaze moji slogani o kiparstvu i fragmenti nekih materijalnih
kiparskih realizacija. Iz toga proizlazi da je kiparstvo itekako jedan materijalni diskurs
koji je naročito pogodan za moje postavke o umjetnosti kao ideji, jer dolazi do
najvećeg sraza dviju krajnosti, tj. zapisane misli i kiparskog materijala. Kiparstvo
kao najmaterijalnija umjetnost, uz arhitekturu, zahvalna je pozadina za apliciranje
krajnje apstraktnih iskaza o umjetnosti.
Figurice
glina, šamot, kruh, ogledalo, šiljilo, olovka
dimenzije različite, cca 5 x 15 cm