Razmišljanja o skulpturi u okviru 36. splitskog salona dala su mi priliku rezimirati
brojne strategije i paradigme kojima se koristim u svom radu te ih postaviti u
kanonski kontekst skulpture. Prostor Dioklecijanovih podruma uvijek je izazov
za nova promišljanja u okvirima site-specific instalacije, odnosno prostorne
intervencije. Rad koji postavljam na ovom Salonu je minimalistička intervencija
koja preispituje svjetlosnu skulpturu, sinergiju s arhitekturom, vremenski bazirane
strategije, transmedijalni pristup djelu kao i nove forme interakcije s publikom.
Za razliku od radova nastalih u zadnjih petnaestak godina koji su vrlo često bili
realizirani unutar kibernetičkog prostora novih medija, rad na ovom Salonu
predstavlja povratak u fizički prostor materijalnoga i opipljivoga. Iz tog razloga
nisu korištene digitalno kreirane slike prostora, već je naglasak na minimalističkom
poimanju prostora, skulpture te percepciji svjetla i prolaznosti. Na stanovit način
ovim radom odajem hommage Danu Flavinu, američkom minimalistu i pioniru
Bez naziva (Intervencija 3)
svjetlosne skulpture.
glow sticks