Izlažem unutrašnjost svoje granice sa svijetom. Njenu površinu. Prostor u
kojem se ona kontinuirano oblikuje. U trenutku performativnog čina tu granicu
predajem svome otisku. Kalup postaje odljev, naličje predstavljam kao lice,
negativ promoviram u pozitiv. Granica postaje skulptura. Kao i uvijek dok izvodim
performanse, imam intenzivan osjećaj izloženosti, osjećam se kao eksponat.
Posljedica tog osjećaja i jest predstavljanje sebe kao eksponata, dakle, žive
skulpture - dakle kao one koja ima oznake gledateljice i gledanoga, one koja
doživljava i onoga koga se doživljava. Ja sam i tijelo u prostoru i gledateljica svoje
publike koja me gleda. Recimo, desetak malih videokamera pričvršćenih po mojem
tijelu gledaju (snimaju) uokolo. Tako opremljena krećem se prostorom. Kontrolni
monitori na kamerama okrenuti su prema publici, tako da na sebi nosim direktan
prijenos onoga što kamere na meni snimaju. Ja-skulptura i dalje sam saglediva sa
svih strana, ali sada i sama ‘gledam’ na sve strane (odnosno kamere to čine umjesto
mene). Pogled kamera sada je ‘savršeniji’, sveobuhvatniji supstitut mog pogleda.
S obzirom da su mi oči zatvorene, krećem se prostorom potpuno intuitivno,
pa tako snimke koje pritom nastaju, čine svojevrsni unutarnji videoautoportret.
Pretpostavimo li da se u prostoru sastave sve snimke nastale tijekom performansa,
mogli bismo reći da opisuju puni krug. Taj puni krug pogleda je upravo neka vrsta
‘negativa’, skup slika koje prikazuju kako izgleda prostor oko tijela koje se njime
kreće. Dakle, ne obilazi se više oko ‘skulpture’, nego je ona ta iz koje se širi pogled
po prostoru. Dogodio se određeni obrat. Kad gledamo skulpturu, fokusirani smo na
njezin volumen - okolni prostor negativ je tog volumena - u ovom slučaju mjesto
tog središnjeg volumena ostalo je prazno: nevidljivo mjesto, negativ okolnoga
prostora, a dotične snimke sada su plašt pogleda ‘skulpture‘, odnosno ono što
okružuje ili uokviruje prazno mjesto na kojem je ona nekada bila. To je vizualizacija
negativa forme u prostoru.
Autorski otisak
performans za video, deset gipsanih kalupa dijelova autoričinog tijela odlivenih
zajedno s odjećom
performans za video izvode : Vlasta Žanić i Kata Mijatović
izvođačice čitaju izabrane odlomke iz intervjua Eveline Turković s Vlastom Žanić
trajanje performansa: 16’50’’