Za mene skulptura uopće ne postoji. To je činjenica. E sad, zašto ona ne postoji?
Jedan od prvih razloga zašto ona ne postoji, jest praznina koja se za mene nalazi u
svim oblicima i u svim sadržajima. Druga stvar je zato što mene osobno puno više
zanima vizualni i narativni, a ne oblikovni aspekt. Mislim da vizualno mišljenje više
govori o prostoru i objektu nego pojedinačni primjeri prostora i volumena. I onda,
užasno je važna stvar materijala. Što je materijal? Što je materijal u materijalnom
smislu i što je materijal u nematerijalnom smislu i postoje li razlike između njih?
Postoje li tu uopće razlike? U smislu materijala siguran sam da je čip pametniji
od kamena i da su biološke stanice ono što određuje sadržaj i oblik kako čipa,
tako i kamena. Zato se u svojim radovima najviše bavim pitanjima tehnologije i
antropološkim pitanjima o čovjeku kako u biološkom, tako i u društvenom smislu.
U biološkom smislu odnos čovjeka naspram drugih bića (životinja, biljaka) za mene
je neka vrsta etike među skulpturama. Kako se često bavim pitanjima cjeline svijeta
i njegovih prikaza, tako je za mene medij filma jako važan. Film uvijek pokušava,
a često i uspijeva prikazati svijet kao konstrukciju realnosti i u toj iskonstruiranoj
realnosti pojedinačne primjere ljudskih života kao skulptura premda je i sam film
skulptura u vremenu. (Dan Oki)
Ideja uvijek krene iz jednog trenutka: viđenja, spoznaje, realizacije…Taj se moment
pokušava raščlaniti ili ekspandirati ili objasniti…Ti procesi znaju jako dugo trajati.
Kao svijest koja se širi do granica spoznaje, u jednom nam se trenutku ipak učini
da smo opet na početku, ali drugačije… da se stvari sada poklapaju i da je sve
na svome mjestu…ni premalo ni previše. Što je za mene kiparstvo? Mene jako
određuje vrijeme u kojem živim. U ovom vremenu umjetnost može biti gotovo sve,
a u novom stoljeću sveprisutnim kontekstom novih medija umjetnost se dodatno
razmrvila u odnosu na autorstvo i original.
Nematerijalnost se stopila s komunikacijskom referentnošću. Broj mogućih citata,
parafraza, reizvedaba, hommagea, argumentiranih petlji, politički angažiranih
umjetničkih spinova i novih raskrižja privatnih horizonata u javnom okruženju
ubrzao se do trenutne reakcije na dnevne i političke činjenice. Diplomirala sam
kiparstvo, ali nikad nisam objekte koji su nastajali kroz proces umjetnosti postavljala
u središte svojega interesa. Dapače, smatrala sam ih nusproizvodom.
Da sam se koncentrirala na prodaju i proizvodnju tih objekata, možda bi stvari
izgledale drugačije, ali moram priznati da me ta ideja dosad nikad nije previše
privlačila. (Sandra Sterle)
Poljubac
projekcija
695 x 350 cm x 2