Hoću li pričekati? Ostanem li ovdje i pričekam, koliko će potrajati dok dođe? Ili ću
ja ići svojim putem, ali biti negdje u blizini… Što ako mi tako slučajno promakne?
Hm, možda, ipak bolje da ja pričekam…, ali kad i dođe, kamo li će me odvesti?
Hoće li me odvesti kroz tunel ka svijetlu, ili kroz podzemne putove na neku mračnu
destinaciju, ili zašto bi moralo biti baš takvo neko predodređeno mjesto kao svjetlo
ili tama? Možda me odvede kao morsku struju kroz dubine oceana ili kao puku
energiju kroz raskoši svemira. A možda pak On ne dođe, možda On ne postoji.
Je li ispravno uopće misliti da ne postoji ako već postoji stanica? Ili je ona tu, eto
tako, sasvim slučajno, spletom okolnosti, a da njega i nema? I na kraju tog silnog
preispitivanja, postoji li ili ne postoji, na svakome od nas putnika individualna je
odluka hoćemo li vjerovati u taj bus ili nećemo…
Autobusna stanica
drvo, metal
1 : 1