Vinko Barić / Dostignuće nacionalne industrije

„Dostignuća nacionalne industrije“, autora Vinka Barića izložba je koja obuhvaća 12 akrila na platnu većeg formata, 12 pripadajućih skica (gvaševa), te transparent sa natpisom „Tvornice vlasnicima – otkaze radnicima!“. Barić je čuvar baštine zlatnog doba underground estetike druge polovice prošlog stoljeća oslobođene strogog akademizma i uvriježenih normi kako u umjetničkim istraživanjima, tako i u svakodnevnom životu. On jednostavno živi svoju umjetnost, pa „kud’ puklo, puklo“. Odlučno i čvrsto brani oazu urbanog, oslobođenog duha oružjem ubojitijim od puške – reskim, satiričkim i beskompromisnim komentarima, javno izvrgavajući ruglu usiljeni građanski mentalitet – njegove prijetvornosti, laži, obmane, licemjerja i ostale izopačenosti i devijacije što iz njega izviru. To su neke od natuknica koje nam u svim dosadašnjim pa i u ovom posljednjem ciklusu približavaju rad ovog svestranog: slikara, strip-crtača (Vinko je do sada objavio tri izvrsna strip albuma), glazbenika (član je punk sastava „Ilija i Zrno žita“) i pisca (2011. godine objavio je u vlastitoj naknadi sjajnu knjigu o povijesti hrvatskog punka: „Hrvatski punk i novi val 1976.-1987.“). Ono što me uvijek s ushitom vraća Barićevim radovima jest ona ista subverzivna, šarmantna odvažnost i otkačena privlačnost koju možemo osjetiti i kod „Mačka Fritza“ (animiranog filma Ralpha Bakshija iz 1972. godine, baziranog na istoimenom stripu Roberta Crumba).

O svojim radovima iz ovog posljednjeg ciklusa sam autor kaže: „Ove slike prikazuju devastirane, propale hrvatske tvornice i firme. Na svima je pejzaž dehumaniziran, osim u ključnoj slici ovog ciklusa „Hrvatski sabor“ gdje pred zgradom Sabora stoji nekoliko kurvi. Sabor i vladu smatram odgovornima što su u državi dopustili 20-godišnju pljačku kompletnog gospodarstva. Između ostalih prikazane su sljedeće tvornice i firme: Dina Petrokemija, Jugovinil, Jadrankamen, Željezara Sisak, Brodogradilište Kraljevica, Vjesnik… Ova slikarska izložba s elementom instalacije (transparent) samim prikazanim i postavlja i ne postavlja pitanja jer je svima očito da su i gospodarstvo i industrija u Hrvatskoj u katastrofalnom stanju. Sama atmosfera i tonalitet slika je mračan, postapokaliptičan, nalik napuštrenom i razrušenom svijetu budućnosti. Izložba konstantira da ovo nažalost i jest naša budućnost, barem u idućih nekoliko godina. Stilski su ove slike kombinacija estetike ružnoće, socijalnog ekspresionizma, s utjecajem angaržiranog slikarstava grupe „Zemlja“ iz 30-tih godina i anti-socrealizma tj obrnute, negativ strane socrealizma (ugasle i napuštene tvornice u propadanju). Ne stajem potpuno u obranu industrijalizacije, ali svjestan sam izgubljene egzistencije stotina tisuća otpuštenih radnika tih firmi. Ova izložba u jednu ruku je i moj čin solidarnosti i podrške obespravljenim radnicima naše zemlje. Pored svih svojih mutacija umjetnost treba biti i kritička. Ovim radovima najavljujem jednu novu fazu u svom stvaralaštvu. Slike su nastale u periodu ožujak – svibanj 2013. godine. Pored slika biti će izloženo i 12 gvaševa – skica slika.“

Toni Horvatić