Grgur Fistonić / Sivilo

Grgur Fistonić, priznat i po svom radu prepoznatljiv splitski kipar dugogodišnjeg umjetničkog staža u Salonu Galić publici predstavlja najnoviju društveno angažiranu izložbu kratkog naziva Sivilo kojom primarno kroz naslove dvadeset do sada nikada izlaganih reljefa, tri trodimenzionalne projekcije i jednog asemblaža posjetiteljima na uvid nudi osobni osvrt na trenutne nacionalne, ali i lokalne aktualnosti.

Do kristalno jasnog razumijevanja krovnog termina ove izložbe dolazi se relativno brzo. Shvaćajući ulogu umjetnika kao avangarde društva koja bi prva trebala kritički progovarati o uočenim društvenim nepravilnostima, Grgur Fistonić pojedine visokopozicionirane entitete proziva direktno i bez susprezanja. Iako duhoviti, ovi u krajnjoj liniji smrtno ozbiljni i eksplicitni komentari različitih društvenih anomalija koje pronalazimo u nazivima reljefa predstavljenih pod okriljem termina Sivilo (Fra i Don zarezi, Diptih Braco i Seka, Bljuvanec, Izgubljena u vremenu, Za janjetinu sa mladom kapulicom – spremni, i slično) nedvojbeno učinkovito prenose umjetnikovu misao svakom iole upućenom posjetitelju kojem će kao dodatna pomoć u iščitavanju problematike svakako poslužiti i pomalo groteskan asemblaž Političar postavljen na samom ulazu u galeriju.

U društveno-političkom kontekstu sivo je gotovo pa uvijek nešto negativno, nešto što čak i ne mora nužno biti kriminalno, ali što je zasigurno barem na granici zakonitosti. To su, po umjetniku, sve one situacije u kojima političari, udruge i pojedinci u prilici, često uz vještu pomoć vrlih odvjetnika, uzimaju zakon u svoje ruke i tumače ga u svoju korist, korist svoje obitelji, prijatelja, kumova i ostalih interesnih skupina koje će im, podrazumijeva se, uslugu vratiti istom mjerom.

Slijedeći logiku reljefa, i predstavljene trodimenzionalne projekcije u funkciji su kritike – ovaj put opće. Dok se reljefima referira na različite pojedinačne situacije, majstorski izvedenim trodimenzionalnim projekcijama Globalno, Sivilo crvene boje i Selfie Fistonić gradira situaciju generalizirajući sliku društva te je postepeno spuštajući na najniži nivo – nas same.  Tako je Globalno (sivilo) dominantna slika stvarnosti i hladna suma svih nepravilnosti, dok u radu Sivilo crvene boje umjetnik polako prepoznaje mogućnost srama, osjećaja krivice, naznake kajanja i neiskvarene ljudskosti. Do kulminacije dolazi radom Selfie, iskrivljenom projekcijom nas samih u kojoj svatko pronalazi vlastiti odraz.

Sukladno metaforičkom naslovnom sivilu i u izloženim je umjetničkim radovima na očigled dominantan upravo sivi ton. Akromatski likovni izričaj svakako da u prvom trenutku dodatno intenzivira turobnost teme, a detaljnijim iščitavanjem originalnog autorskog izraza Grgura Fistonića u izloženim se radovima polagano otkriva čitavo bogatstvo pokreta, preciznost izrade, te umijeće inovativnog promišljanja i korištenja umjetničkih tehnika. Rasplesane vitice reljefa utisnute u prazne plohe britko i odvažno poništavaju prvotnu hladnu plošnost aluminijskih ploča, apstraktna kontrastna igra svjetla i sjene dodatno naglašena premazom boje i poliranjem deformirane površine, te dinamičan sjaj nastalih rastera radovima daju posebnu patinu ističući neupitan Fistonićev talent.

Poznat i po trodimenzionalnim objektima koje je do sada izlagao na čak pet trijenala hrvatskog kiparstva u Zagrebu, umjetnik u sklopu izložbe uz reljefe predstavlja tri već spomenuta objekta iz kojih se dobiva uvid u iluzionističku vještinu kojom iz dvodimenzionalne plošnosti naizgled jednostavnih pravokutnih objekata izniću samostalno opstojeće trodimenzionalne projekcije koje promatrača ostavljaju istovremeno zbunjenog i oduševljenog. Njegovo oko obmanuto je preciznom vještinom izrade optičkih iluzija koje gotovo hipnotički prisiljavaju promatrača na preuzimanje aktivne uloge – mahinalan pokušaj dodirivanja i razumijevanja predočene iluzije.  Fistonićeve inovativne trodimenzionalne projekcije društvenih fenomena kratko se mogu opisati kao uzbudljiva igra materijalnog i nematerijalnog, onoga tu i onoga onkraj, fizičkog i duhovnog – stvarnosti i iluzije.

I za kraj, obratimo pažnju na jedan izuzetak u odnosu na doslijedni monokromizam Fistonićevih radova. Možemo li promišljenu pojavu boje u radu Sivilo crvene boje promatrati kao autorovu (svjesnu ili podsvjesnu) natruhu promjene u vremenu koje tek slijedi?

Nina Nemec