Vlatka Škoro / Životinja

VIRTUALNA IZLOŽBA MOŽE SE POGLEDATI OVDJE

(dizajnirao Ivor Igrec)

Ciklus Životinja kiparice Vlatke Škoro rastuća je serija s trenutno zastupljenih devet animalističkih skulptura – kozi Nensi, čovjeku Eri, ljenjivcu Gimnastičaru, mravojedu Marinu, afričkom divljem psu Alfi, nosatom majmunu Božidaru i Geoffroyevom majmunu pauku Pavlu, prikazanima na izložbama u Zagrebu i Osijeku, u Splitu se pridružuju dvije nove skulpture, orangutana Vjeke i tapira Trpimira.

Vlatkine životinje su u umjetničkom smislu samodostatne, one su produkt ekocentričnih stavova bez alegorije i simbolike. Izbor motiva i njihovo oblikovanje rezultat su Vlatkinog instinkta i umjetničkog impulsa kojeg običava bespogovorno slušati. Stavljanjem motiva u fokus umjetnica se koncentrira prvenstveno na njegovu plastičku strukturu. Likovna kvaliteta životinja ogleda se upravo u njihovoj biologiji u prirodnoj varijaciji nepravilnih, promjenjivih i dinamičnih linija, ploha i oblika, biološke karakteristike motiva su, naime, u službi likovnosti.

Svakoj životinjskoj vrsti potencirana je određena fizička ili ponašajna osobina upisana u genetski kod određene vrste, a posebice su naglašene one biološke karakteristike koje imaju atraktivnu kiparsku formu. Anatomske karakteristike pojedinih vrsta upravo su ključ kojim autorica bira motiv, bilo radi njihovih plastičkih (fizičkih) struktura ili specifičnih, uglavnom karakterističnim ljudima, oblika ponašanja. Potonje pak nije u antropomorfnom duhu već ukaz na postojanje specifičnih bioloških zakonitosti karakterističnih svakoj vrsti u kojoj je čovjek tek dio biološki raznolikog životinjskoga svijeta. Naturalistički duh ovih skulptura stoga je čisto teriomorfne prirode zasnovan na poštivanju okoline i svih njezinih dijelova.

Vlatkin umjetnički izričaj, stoga, nije aktivistički, umjetnost je to bez socijalnog angažmana zasnovana na čistoj likovnosti naturalističkog izraza kojoj je nositelj kiparski jezik. Ciklus Životinja zbir je autoričinih osobnih fascinacija prirodnim svijetom, rezultat je promatranja vlastita okruženja i, kako sama ističe, želje za učenjem. Vlatka pronalazi inspiraciju u pojedinim vrstama koje ju intrigiraju kako karakterom tako i kiparskom strukturom njihovih bioloških obilježja. Svoje su mjesto u ciklusu našli ljenjivac u liku Gimnastičara jednako kao mravojed Marin i novina u ciklusu – tapir Trpimir – koji zbog svojih upeačtljivih i bizarnih bioloških karakteristika posjeduju kiparsku kvalitetu i izazovnu plastičku strukturu. Božidar je nosati majmun, vrsta koju karakterizira vrlo rijetka upotreba agresije, a Geoffroyevog majmuna pauka (Pavle) karakterizira iskazivanje privrženosti grljenjem. Još jedan novitet u ciklusu je orangutan Vjeko vrsta koju karakterizira visoka razina inteligencije, vrlo je srodnih obilježja ponašanja ljudima. Čovjek, iako nije tematski fokus, jest prisutan u vidu lika Ere, suvremenog čovjeka u njegovoj surovoj formi jasno ocrtavajući okosnicu čitavog ciklusa činjenicom da je i čovjek tek jedna životinja u nizu, neodvojiv od ostatka prirode. Ideja proizlazi iz napuštanja antropocentrične vizije svijeta, osvješćivanja i razumijevanja okoline, odnosno posthumanističke stvarnosti u što Vlatka komponira izraze osobne fascinacije pojedinim životinjskim vrstama odražavajući vlastitu skromnost i humorni karakter.

Iz predgovora   Ivan Roth