NIKOLA PJEVAČEVIĆ / "Smiraj"

VIDEO INTERVJU O IZLOŽBI ovdje

VIRTUALNA    360°  TURA POSTAVOM IZLOŽBE ovdje

(virtualnu galeriju dizajnirao Ivor Igrec)

________________________________________________________________

Riječ slika nosi sa sobom mnogobrojna značenja, one osim grafičkih mogu biti mentalne, a prema W.J.T. Mitchellu mentalne slike nisu isključivo vizualne, one uključuju sva osjetila, a ne moraju uključiti nijedan osjetilni faktor. Ponekad ne sugeriraju ništa više od neke apstraktne ideje ili misli. Smisao riječi slika je u slučaju radova Nikole Pjevačevića duhovni, apstraktni, nematerijalni odraz umjetnikovog unutrašnjeg stanja, mjesto na kojem on ostavlja dio sebe. Njegove tamne slike u svojoj gotovo potpunoj apstrakciji, izmiču materiji i vremenskoj odrednici, nalaze se između materijalne i mentalne slike, one su istovremeno nemirne i statične, opskurne i jasne.

U potkrovlju secesijske zgrade Pjevačević svoje slike stvara izoliran od vanjskih utjecaja, a inspiraciju pronalazi u samoći prilikom intuitivnog rada na slikama u kojem je bitno osvijestiti vrijednost trenutka i procesa. Egzistencijalni konstrukt u vidu materijalnih iskaza tvore slike na platnu velikog formata i nekolicina manjih crteža s motivom pejzaža različitih urbanih i prirodnih lokaliteta. Slikarske materijale autor svodi na minimum, koristeći jedino sirovo platno ili papir te ugljen i shellac kao fiksativ, čime nastaju eterične slike isključivo iz osobne potrebe za stvaranjem, neovisno o okolini. Stvaralaštvo mladog umjetnika je introvertirano i autorefleksivno, on izvlači umjetnost izvan konteksta, izvan zasićenja kulturalno-političkih značenja, čime se stvara ogoljena veza između umjetnika i platna. Pjevačevićevo slikarstvo prividno naginje idejama koje zagovara filozofski pesimizam, a prikazi njegovih platna djeluju poput vela zagrobnog života, podsjećajući na neminovnu smrt kao konačno okončanje životne boli i patnje. Ipak, u filozofskom pogledu umjetnik je bliskiji filozofiji stoicizma koja stremi putu lišenom emotivne patnje, prevladavanju razuma nad strastima i nepomičnom mirovanju u samome sebi. Iz toga proizlazi naziv izložbe Smiraj, insinuirajući na emotivnu i mentalnu stabilnost, ali i kratkotrajni, tajnoviti i nedefinirani prijelaz, transformativno doba dana kada zalazi sunce. Slike djeluju kao da nemaju konkretnog figurativnog vizualnog sadržaja, ali se njihova snaga očituje na metafizičkoj razini što dakako zahtjeva dugotrajno promatranje, pritom koristeći iracionalni dio perceptivnog iskustva – intuiciju i ekstatična stanja. Tražeći istinsku spoznaju poniranjem u unutarnje, duhovno stanje slika postaje medij transcendencije i traženja, ali i rezultat tog kontinuiranog procesa.

“Kada bih tretirao sliku kao konačnu i ultimativnu ideju ili stav, ne bih si ostavio prostora za širenje razumijevanja”

Nemogućnost krajnje definicije otvara prostor za konstantnom promjenom i neprestanim razvojem. Radovi kao transcendentalne strukture ipak ne posežu u potpunosti ka apstrakciji, već predstavljaju reprezentaciju krajolika koji nikada neće biti njegova stvarna reprodukcija, no oni svakako posežu za njegovim karakteristikama – neuhvatljivom i neograničenom – što rezultira osjećajem mira, jednostavnosti i čistoće. Slikanje pejzaža nudi prostor za promjenom i istraživanjem, a opet pruža određenu stabilnost i unutarnji mir.

Slijedeći riječi pjesnika Rainer Maria Rilkea, koji u Pismima mladom pjesniku piše kako stvaralac treba biti svijet za sebe, nalaziti sve u sebi i u prirodi uz koju se vezao, Nikola kroz transcendentalni osjećaj krajolika odmiče od dekorativnog, isključivo estetskog sadržaja. Razloge stvaranja svodi na kontemplaciju i shvaćanje suštine, na materijalizaciju pokušaja demistifikacije nevidljive biti. Naglasak na unutarnje misli, procesualnost, važnost trenutka i nevezanosti kroz meditativnost i pražnjenje značenja te traženje unutarnje biti čini slikarstvo Nikole Pjevačevića istinskim duhovnim procesom, a mentalne, pa ni njegove slike u fizičkom obliku, nisu nimalo stabilne i statične u metafizičkom smislu.

Sara Mikelić