finalisti nagrade Radoslav Putar / Izložba finalista i dodjela nagrade Radoslav Putar
DOKUMENTACIJA PROJEKTA:
- KATALOG IZLOŽBE ovdje
- FOTOGRAFIJE IZLOŽBE ovdje
- LIVE STREAMING DODJELE NAGRADE ovdje
- VIDEO ZAPIS I RAZGOVOR S FINALISTIMA ovdje
__________________________
Izl
Finalisti nagrade Radoslav Putar 2023. su Željko Beljan, Mihael Klanjčić, Josip Rončević i Josip Šurlin.
Ovogodišnji stručni žiri je djelovao u sastavu: Glorija Lizde, prošlogodišnja dobitnica nagrade, Bojan Krištofić, likovni kritičar i voditelj Galerije AŽ , Sara Mikelić, neovisna kustosica, Denise Sumi, kustosica i voditeljica programa Digital Solitude na Akademie Schloss Solitude i Rozana Vojvoda, kustosica i muzejska savjetnica u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Stručni žiri je za ovogodišnjeg dobitnika nagrade Radoslav Putar odabrao Mihael Klanjčića. Live streaming dodjele nagrade je moguće pogledati ovdje
_____________
ŽELJKO BELJAN
”U svojoj se umjetničkoj praksi posljednjih nekoliko godina fokusiram gotovo isključivo na ručni rad i njegovu poziciju u suvremenim umjetničkim praksama, istražujući tekstil i rukotvorne tehnike kao umjetnički medij. 2021. godine završio sam diplomski studij na Odsjeku za animaciju i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu; iako je moja početna ideja bila raditi s medijem zvuka, kroz proučavanje i istraživanje ručni je rad postao praksa koja mi je otvorila nove poglede na umjetnost, kao i nove poglede na sam ručni rad. Craft je u mojoj obitelji ukorijenjen generacijama ― tradicionalnim tehnikama ručnog rada naučila me moja majka koju je naučila njezina majka i tako dalje. Zapravo, ručni je rad oduvijek prisutan u mom životu, ali tek sam kroz istraživanje suvremenog crafta shvatio njegovu snagu i zanimljivu poziciju na razmeđi između svakodnevnih funkcionalnih predmeta i umjetničkih predmeta.
Svoje tekstilne instalacije izrađujem tradicionalnim tehnikama tkanja, čvoričanja i vezenja. Sve te tehnike predstavljam u dovršenim i nedovršenim oblicima, odnosno formama u nastajanju, ogoljenim i izloženim. Kao umjetnik fokusiran na sam proces, volim otkrivati stvari koje su u tradicionalnom ručnom radu skrivene.
U posljednje se vrijeme bavim odnosom između ručnog rada i amaterskog, hobističkog bavljenja sportom. U radu se poigravam s rodnim klišejima, prakticirajući (ručni) rad, koji se tradicionalno smatra ženskim, u sportskom, nogometnom, macho okruženju. Osim toga, sve mi je zanimljivije izlagati u netradicionalnim prostorima i uključivati posjetitelje u proces nastanka radova, kao i izvedbe/otvorenja.”
_______
MIHAEL KLANJČIĆ
”Spajanjem materijala, intervencijama na predmete iz svakodnevnog života ili kolažiranjem istih, na prvi pogled stvaram apstraktne situacije. Zanimaju me odnosi materijala međusobno, te mogućnosti koje proizlaze iz odnosa materijala i konteksta kojim je neki predmet određen. Time dolazim do primarne točke interesa, to je mogućnost prisutnosti određenog događaja ili prostora u samoj formi.”
_______
JOSIP RONČEVIĆ
”Nastojanje da slikarstvo sâmo a ne ono što se njime prikazuje ostane glavna tema slike, načelo je koje postavljam kao temelj svoga rada. Motivi koje odabirem za slike često su oni kod kojih zamjećujem da su slikarski postupci, principi i procesi već prisutni, pa ih slikarstvo (a u širem smislu onda i slikarska praksa) tek ima zadaću afirmirati, odnosno slikom artikulirati.
U prostoru između pojmova “kazati” i “pokazati” dolazi do uslojavanja značenja koje se najčešće očituje kroz prisustvo sukobljavanja riječi iz naslova slike i same slike na koju se naslov odnosi. To često rezultira svojevrsnom polariziranom cjelinom, nerijetko sa po- stavljenim potpitanjem pristupamo li takvom likovnom djelu kao gledatelji ili kao čitatelji, te može li se i kojem dijelu te cjeline (uvjetno govoreći) vjerovati.
Svoj postupak opisao bih kao postupak slikara-esejista koji se, uz zahtjev za dozrijeva- njem unutar slikarskog izraza, vodi načelom: slika da, ali slikarstvo prije svega.”
_______
JOSIP ŠURLIN
Recounting End Times, 2022.
instalacija; aluminij, drvo, zvučnici
40 x 400 x 50 cm
Rad Recounting End Times prostorna je instalacija u kojoj je korišten zvuk kao glavni konceptualni element. Instalacija je zasnovana na početnoj konstrukciji od osam drvenih objekata presvučenih aluminijskim limom i postavljenih na sivi tepih u prostoru. Konačni oblik konstrukcije nalikuje tunelu u kojem su postavljen dva zvučnika povezana sa vanjskim pojačalom i media playerom. Zvukovi unutar konstrukcije izvadci su raznih znanstvenih članaka koji, kroz statističke podatke i teorijske izračune, predviđaju moguće katastrofalne ishode u današnjem svijetu. Teme spomenutih članaka kreću se od onih biologije i astrofizike do onih ekonomije i sociologije, a čitani su od strane računalnog programa te time pretvarani u zvučne zapise. Instalacija Recounting End Times alegorijski je osvrt na fenomene kao što su: potreba za sigurnošću, iluzija sigurnosti i opsesija sigurnošću. Godine 2022. rad Recounting End Times bio je izložen na samostalnoj izložbi pod nazivom Štakorov manifest u Galeriji Studio 21 u Splitu, te na izložbi Post Residuum koja se održala u Osijeku i Zagrebu (Galerija Knifer i Galerija VN).
_____
PARTNERI I POKROVITELJI
Trust for Mutual Understanding, New York; Residency Unlimited, New York, Galerija S, Koprivnica, Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Split, Zaklada Kultura nova, Turistička zajednica Split, Splitsko – dalmatinska županija, Europlakat
Medijski partner: Vizkultura https://vizkultura.hr/
Željko Beljan (r. 1984., Vukovar) diplomirao je na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. Zanimaju ga craft, narodna umjetnost, autsajderska umjetnost, tradicionalne tehnike ručnog rada i položaj i percepcija ručnog rada u suvremenoj umjetnosti, a u svojim radovima u zadnje vrijeme istražuje vezu između (amaterskog) sporta i ručnog rada te se poigrava s rodnim klišejima.
Mihael Klanjčić (Zagreb, 1994.) je diplomirao na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (smjer: slikarstvo), u klasi prof. Damira Sokića 2019. godine. Izlagao je na osam samostalnih i više skupnih izložbi; a među potonjima se ističu: 57.
Zagrebački salon, (Dom HDLU), 35. Salon mladih, (Dom HDLU), 16. Erste Fragmenti (Lauba), Život dobro ugođenih formi (KiBela), Umjetnost je sumnja (LEXART Skladište), 14. Erste Fragmenti (Galerija Kranjčar). Živi i radi u Zagrebu.
Josip Rončević (Zadar, 1991.) U Zagrebu je 2015. diplomirao na Grafičkom fakultetu, a iste godine upisao slikarski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojem je 2020. diplomirao sa pohvalom iz latinske klasifikacije summa cum laude. Izlagao na devet samostalnih i tridesetak skupnih izložbi od kojih se mogu istaknuti Erste fragmenti 16 (Lauba, Zagreb) i 35. salon mladih (HDLU, Zagreb) pri kojem je sunagrađen „Nagradom Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut, umjetnici umjetniku“.
Josip Šurlin (Split, 1993.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, 2012. godine. Godine 2012. upisuje Umjetničku akademiju u Splitu, smjer slikarstvo. Studirao je u klasi prof. Gorkog Žuvele te, 2017. godine, diplomirao slikarstvo pod mentorstvom prof. Viktora Popovića i prof. Neli Ružić. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi i prezentirao radove na jedanaest samostalnih izložbi. Na Prvom studentskom bijenaleu osvaja i pismeno priznanje za rad. Godine 2018. postaje članom Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HULU, Split). Od 2020. radi kao asistent na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.