Milan Zoričić

...Zoričić, naime, finoj zrnatosti, materičnosti i taktilnoj sugestivnosti kore površine pridaje korelat u vidu konstrukcije i geometrijske mreže prelamajući strukture tako da one sugeriraju dubine i prostore, svjetline i mrkline površina punih svojevrsnog “grafizma” materije i nijansi koje prizivaju gotovo katakombnu sasušenost krvi crvenice. Jedan je pisac naglasio prevlast i utjecaj avangardi u njegovom djelu i nama se složiti s tom tvrdnjom. Uz pripomenu da to nije primjer laboratorijskog spajanja instinktivnoga i promišljenoga, to djelo ne širi samo enformelističku tezu o prolaznosti, slučajnosti ili povijesnosti (Argan) nego govori i o postojanosti i trajnosti. To je svojevrsni kodicil naslijeđenog iskustva, pohranjenog u memoriju koju samo idioti nude potpunom zaboravu dok sam umjetnik naglašava povratak zbilji i skromnosti - djelima koja su iskušavala i slasti razuma i slasti nagona, instinkta i promišljenosti, reda i nereda. A imajući dar raspoznavanja svijeta i njegove sugestivne i uzbudljive površine, a istodobno bivajući baštinikom moderne spekulativne kodificiranosti, u njegovom se djelu izmiruju slučajnosti i strukturalna volja kako bi se sačuvala neposrednost instinktivnog! - izvan sterilizacije ili prevlasti jednoga nad drugim svojstvom. Taj napor proistječe iz osjećaja potpunosti i cjelovitosti života unutar morfologije krajolika koji se sjedinjuje sa arhitekturalnošću i konstruktivnim naporom koji ne škopi neposrednost i intuiciju.

To je duh kojemu riječi poput "moderno", "racionalno", "romantično", "avangardno", "novo", "staro", "tradicija", "suvremeno"... ne predstavljaju točke odluke i alternative između kojih se odlučuje. On je čovjek koji stremi apsolutnoj pripadnosti svijetu kroz znakove svoje ljudske i umjetničke kako posebnosti tako i srodnosti. Kao epikurejac i euklidovac, Milan Zoričić zapravo sniva potpunost života i djela intuirajući zajedništvo stilizirane (geometrijske) i nagonske mogućnosti života.

Ive Šimat Banov