Hrvoje Marko Peruzović / Aforizmi na rukohvatu
Umjetnička intervencija Hrvoja Marka Peruzovića dio je projekta REPER koji se izvodi u suradnji Filozofskog fakulteta u Splitu i Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu te se zasniva na principu jednogodišnjih izložaba produciranih s nakanom iniciranja kritičkog promišljanja o ciljanim temama. Projekt je zamislio i vodi izv. prof. dr. sc. Dalibor Prančević i njime se zgradi Filozofskog fakulteta u Splitu pridaje uloga izložbenog prostora kao nove platforme za poticanje razgovora o ulozi suvremene umjetnosti u širem društvenom kontekstu.
– – –
Umjetnička intervencija Aforizmi na rukohvatu Hrvoja Marka Peruzovića donosi duhovite i britke misli koje su izvorno nastale u digitalnom okruženju društvenih mreža, a sada se fizički premještaju u prostor Filozofskog fakulteta u Splitu. Ova intervencija propituje mogućnosti komunikacije i promišlja o tome kako se aforizmi, kao forma društvenoga komentara, prilagođuju različitim kontekstima i oblicima.
Na društvenim mrežama Peruzovićevi aforizmi funkcioniraju kao provokativni impulsi – kratki, iznenadni uvidi u svakodnevicu koji oduševljavaju humorom i dvosmislenošću, dok istovremeno reflektiraju društvene apsurde i paradokse. Društvene mreže, kao suvremeni „forum” brzoga komuniciranja, omogućuju ovim aforizmima da u trenutku dosegnu veliku publiku nudeći pronicav društveni komentar u lako probavljivom formatu. Prijelaz iz digitalnog u fizički svijet – sa zidova Facebooka na rukohvate i ograde fakultetskih hodnika i stubišta – daje aforizmima novu razinu percepcije. Tekstovi postaju neizbježan dio prostora kroz koji prolaze studenti, nastavnici, brojni drugi djelatnici i posjetitelji, spontano ih zatječući u svakodnevnim situacijama i stvarajući novo značenje u slučajnom susretu.
Ovaj prijelaz iz digitalnog u analogno nije samo tehničko pitanje prijenosa teksta s ekrana na rukohvate i ograde nego ima i simboličku dimenziju. Fakultet, kao prostor visokog obrazovanja, dodatno naglašava značenje i sadržaj aforizama, pozivajući sve prolaznike da zastanu i promisle o porukama koje počesto odražavaju aktualne društvene probleme. Aforizmi poput „Brojke su poražavajuće. O slovima, ni riječi” ili „U Hrvatskoj su ozbiljno ugrožena prava racionalnih manjina” pozivaju na razmišljanje o suvremenoj stvarnosti potičući publiku na dijalog i refleksiju o društvu u kojem živimo. Takvo promišljanje ujedno je jedan od osnovnih ciljeva aforizma kao misaonog bljeska koji iznenađuje, provocira i nenametljivo potiče na dublje razumijevanje stvarnosti.
Duhoviti komentari u formi igara riječima inspiraciju pronalaze u dugoj tradiciji avangarde i neoavangarde 20. stoljeća. Poput avangardista koji su iskušavali granice i redefinirali norme u umjetnosti i društvu, Peruzović svojim aforizmima uvodi humor, ironiju i kritiku kao otpor konvencijama. Njegove poruke, iako bliske svakodnevnom govoru, prožete su poetskim i misaonim slojevima. Peruzović tako nastavlja avangardistički duh transformacije jezika pronalazeći kritičku snagu u igri riječi, a preko jednostavnosti teksta otvara prostor za višeslojno promišljanje.
Posebna vrijednost ove intervencije leži u njezinoj slučajnosti – nema kuriranog iskustva ili unaprijed postavljenih očekivanja. Posjetitelji fakulteta naići će na aforizme bez najave, gotovo nesvjesno. U takvim trenutcima do izražaja dolazi svojevrsna ludička komponenta, igra slučajnosti koja je prisutna i u nekim od najvažnijih umjetničkih pravaca 20. stoljeća. Neočekivan susret s Peruzovićevim aforizmima nadilazi puku vizualnu intervenciju; oni postaju dio svakodnevice povezujući tekst i publiku na način koji je istovremeno intiman i kolektivan.
Na koncu, Aforizmi na rukohvatu nisu tek izolirana umjetnička gesta, već način da se suptilnim tekstualnim intervencijama u svakodnevnom okruženju Filozofskog fakulteta pokrene dijalog o pitanjima suvremenog društva. Kroz fizički „forum” u hodnicima fakulteta, Peruzovićevi aforizmi postaju rukohvati svakodnevnog života – oslonci, ali i upozorenja, koji pružaju podršku i usmjerenje putem britkih opaska. Oni ostavljaju prolaznicima prostor za promišljanje i smijeh u hodnicima zgrade koja je namijenjena ponajprije učenju i istraživanju. Time aforizmi ispunjavaju svoju trajnu funkciju: provociraju, oplemenjuju misli i iznenada otvaraju prostor za novo promišljanje i drugačiju percepciju stvarnosti onima koji ih zatječu.
Dalibor Prančević
__
Sudjelovanje Filozofskog fakulteta u Splitu u ovom projektu dio je aktivnosti u sklopu obilježavanja 50 godina Sveučilišta u Splitu.
Hrvoje Marko Peruzović rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao je slikarstvo 1995. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (u klasi prof. Đure Sedera). Studijski je boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a, HULU-a Split i DHK-a. Osim slikarstva, bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na više od šezdeset samostalnih izložbi, kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. O njegovu radu pisali su Josip Depolo, Ive Šimat Banov, Stanko Špoljarić, Tonko Maroević, Vladimir Rismondo ml., Andro Filipić, Darko Schneider, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Tonči Šitin, Nevenka Nekić, Vinicije Lupis, Anamarija Stibilj Šajn, Nives Marvin, Toni Horvatić, Vlasta Tolić, Mirela Duvnjak, Sanda Bajzek Stanačev, Elizabeta Wagner, Igor Brešan, Miona Muštra, Nela Žižić, Ante Žaja i drugi. Njegova djela nalaze se u brojnim zbirkama i muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.