Eva Zvrko / Akromonija
Pisati o mladoj perspektivnoj umjetnici, koja se prvi put predstavlja serioznom samostalnom (diplomskom) izložbom, u prestižnom prostoru Dioklecijanovih podruma, nije niti malo lak zadatak.
Iako rad Eve Zvrko pratim već dvije godine, ove sam joj godine u kultnom dubrovačkom cafeu “GALERIE”, u ciklusu “MLADI ZA MLADE”, organizirao prvu samostalnu izložbu desetak ženskih aktova na papiru i već tada prepoznao (studenticu) umjetnicu koja stremi nečem novom, nečem do sada rijetko susretanom na našoj likovnoj sceni.
U ovoj seriji radova (diplomskog rada) Eva Zvrko zaokupljena je ženom – akt i portret su dvije značajke kojima prilazi seriozno, ali sa “novim sredstvima” likovnog jezika koji je istodobno; i slika i objekt i instalacija…
Što nam zapravo kazuje ova mlada umjetnica koje se ovdje “poigrala” brojnim čavlima koji ne simboliziraju snagu, već upravo s igrom svijetla i sjene naglašavaju putenost ženskog tijela; svu bjelinu i čistoću koja pod naletom svjetlosnih zraka dobiva onu iskonsku likovnu snagu koja se manifestira kroz uporabu i neiscrpnu mogučnost korištenog materijala…
Na aktovima ili na portretima – “TIH ISTIH” ili “NEKIH DRUGIH ŽENA” – Eva Zvrko pokušava naći, ali i nalazi prava rješenja, treperenjem svijetla dinamizira površinu slike koja se gotovo raskošno otvara u sjenama koje impliciraju iluziju drhtaja i kretnji tih tijela – lica.
Moguće da je to tek moj osobni privid kroz koji nazirem iskrenost autorice koja se odlučila da u bjelinu drvene površine utisne liniju koju naglašava čavlima, ponegdje pojedinačno, ponegdje zgusnuto kako bi što upečatljivije naglasila žensko tijelo – lice. Stoga likovni pristup tijelu – lice žene rukopisom Eve Zvrko, kroz metalni odsjaj čavala, njihovu igru sjena pod izmjenama svjetlosnih efekata, dovode do međusobno sukobljenih materijala koji postaju izmireni upravo u formi i kompozicijskoj čistoći cijeline prikazanog.
Upravo ovi Evini “sliko – objekti” predstavljaju strogu organizaciju, pri čemu je vidljiva i nota redukcije, a svjetlosnim transparencijama i sjenama ukazuju na veliku urednost i disciplinu koja ni u kom slučaju ne poništava potpunost “slikovnog” doživljaja, koji kroz ovakav pristup postaje na neki način “autobiografski”…
U današnjem poimanju slikarstva, koje gotovo uvijek teži razgraničavanju; slikarstvo, skulptura, objekt ili instalacija, osobno uočavam da se slikarstvo Eve Zvrko temelji i oslanja na “više-dimenzionalnost” izraženu kroz izuzetno senzibilnu prezentaciju osobenih “likovnih uradaka”.
Sva ta ženska tijela i portreti, bili oni u triptihu, poliptihu ili samostalno povezuje jedinstvenu osobno promišljanje realizacije likovnog čina, isprepletenog čavlima poput “čipke” ili “paukove mreže” koja neumitno prodire u jedan “novi svijet” – svijet mlade umjetnice, koja svojim likovnim izričajem intrigira i u tu istu mrežu uvlači i same promatrače ponesene impresivnim umjetničkim promišljenjem i izlaganjem Eve Zvrko – umjetnica koja će nam zacijelo imati još mnogo toga pokazati.
U Zagrebu, 13. listopada 2007.
Andrija Seifried
Eva Zvrko
Rođena 4. rujna 1981. god. u Dubrovniku.
2000. god. završila srednju umjetničku školu “Luka Sorkočević” u Dubrovniku.
2001. odlazi u LJubljanu i upisuje Visoku stručnu školu slikarstva gdje završava prvu godinu.
2002. g. upisuje umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu, smijer slikarstvo gdje diplomira 2007. u klasi prof. Gorkog žuvele.
Izlagala na nekoliko skupnih izložaba: Marulovi dani (Podstrana), HNK Split, Varaždin (Villa Oršić), te na jednoj samostalnoj izložbi u Dubrovniku (caffe Galleria).