Jelena Remetin / Kotači sreće
Kotači sreće
Kotač Vremena
BodyCombat
Proteklo vrijeme nam, čini se, nitko ne može vratiti, ali njegov protok nepovratno mijenja sve naše razine postojanja. Materijalni, fizički tragovi su vjerojatno jedini koji nas, uz mentalne projekcije sjećanja na neki protekli trenutak (za potrebu ove argumentacije linearno postavljen), vraćaju u svjesnost vremena ‘koje se dogodilo’ i njegovih utisnutih posljedica. No što je tu ‘stvarno’ naše vrijeme i koliko se ono dogodilo?
Odmaknuti od povijesnih tijekova događaja i njihovih normativnih diskursa, pritisnuti medijatiziranim prikazima i virtualnim činjenicama, pitamo se gdje se tu odražavaju naše točke (su)postojanja ‘kroz vrijeme.’ I kako ih možemo vizualno što točnije prikazati?
Takva pitanja nerijetko kondenzira i vizualna umjetnost, a posebice fotografija kao medij; to jedno u prikazu stvarnog kojim se odražava i vremenska višedimenzionalnost, svojoj srži, pri svakom pogledu i promjeni konteksta ista u svojim različitostima.
Jedno tako višeslojno ugibanje i prelamanje kroz vremensku točku utjelovljuje i fotografski ciklus autorice Jelene Remetin, sugestivnog naziva Kotač vremena.
Ova serija fotografija koje kanaliziraju autoričinu strast prema slikanju, te odnos s fotografskim izrazom življenog, nastala je kao reapropriacija postojećih digitalnih negativa koje je Remetin snimila kroz svoja brojna putovanja diljem svijeta. Fokus ostaje na specifičnim trenucima i osamljenim melankoliziranim prizorima, koji tako psihologijski odražavaju strate vremena i specifični trenutak pogleda na njih. Pripremajući ciklus, u svaki od negativa Remetin je dodatno intervenirala akrilnom bojom stvarajući gusti sloj emocija i podražaja, koju je ta situacija kroz transfer vlastitih raspoloženja i refleksivnih recepcija u njoj emanirala. Potom je te vremenske kolaže razvijala u dva formata, sintetizirajući kroz njih spoj vlastitih kretnji. Daleko od pukog mapiranja, prelazimo u fetišizaciju trenutka pri susretu melankoliziranog otoka, začudno nestvarnog saurusa, senzualnog vodopada i mudrog, višeljetnog drveta. I svaki je prikaz gustiš doživljenih pojedinosti i preživljenih formi. Ovdje izložene fotografije tako dobivaju patinu starih razglednica iz nekih davnih škrinja, koje nadilaze i samo autoričino vrijeme.
Kada govorimo vrijeme, govorimo i sjećanje, te evociramo nerijetko i različite strategije protiv zaborava, ali i oslobađajuće otpuštanje koje nam omogućuje donekle rasterećen prolazak kroz vremenske koordinate. Suočili smo se i rekli si bez maski vlastite istine i zavjetovali se na više transparencije ubuduće. Body combat, kratkometražni film predstavljen 2015. godine, ispovjedna je forma posredovana naracijom lika djevojčice koji nas suočava s traumama koje su ju pratile kroz odrastanje. Incestuoznost i nekomunikacije. Upravo kroz svladavanje danas rasprostranjene forme tjelovježbe dolazi do direktne konfrontacije s osjećajima do tada stavljenim pod tepih/ili skrivenim u vlastito more podsvijesti. Kroz evokativnu režiju, odmak od linearnog u formi filmskog prisjećanja te simboličke trenutke obojane psihoanalitičkim referencama (bačeni sladoled koji se topi na cesti, soba pod morem, šareni piknik neobičnih lica za prolog i epilog priči) gradi se rasterećujući niz sekvenci propusnosti trenutka i katarze pojedinca. Sada sve kreće na bolje, čemu posreduje i autoričin uvijek optimističan ton, a kotač sreće poručuje da sve prolazi, pa tako i vlastite težine ako im hrabro uspijemo stati na kraj.
Izložba Kotači sreće objedinjuje dva medijski raznorodna rada Jelene Remetin nastala tijekom 2014. godine.
Ivana Meštrov
Jelena Remetin
Jelena Remetin vizualna je umjetnica koja djeluje u polju proširenog slikarstva, fotografije i filma. Rođena u Splitu, već više od dvije dekade živi u Parizu gdje se multimedijalno formirala na EFET-u, visokoj školi za fotografiju i film, te pri CEFPF, europskom centru za audiovizualnu produkciju.
Tijekom formativnog razdoblja sa svojim je kratkometražnim filmovima sudjelovala na brojnim festivalima (Cannes, Paris, Chicago, Madrid, St. Petersburg, Vebron Hyerres, Huatulco Mexico…), a njezin videouradak nastao prema pjesmi D. Lyncha I Know bio je uvršten u finale selekcije David Lynch Official Competition i dobio nagradu za kratkometražne filmske forme Disturb Awards u Parizu 2012. Bila je i finalistica Estée Lauder Pink Ribbon Photo Award 2013. godine.
Svoje fotografske i slikarske cikluse je izlagala u Ezeu (Muzej grada, 2011.), Toulouseu (izložba Traverse Vidéo, 2012.), Berlinu (Galerija Art Factory, 2013.), Parizu (Salon d’Automne, 2014.; Nouvel Organon, 2013.;itd.) i Splitu (Kinoklub Split, 2014.).
Recentni izložbeni projekti Jelene Remetin uključuju samostalnu izložbu Kotač vremena u sklopu Rendez-vous festivala Francuske u Hrvatskoj (Medijateka Francuskog instituta u Zagrebu, 2015.) te sudjelovanja na skupnim izložbama Art en Capital (Grand Palais, Paris, 2015.) i Salon des Beaux Arts (Louvre, Paris, 2015.)
Hrvatsku je 2015. godine predstavljala na umjetničkoj radionici UNESCO Art Camp Malta for Peace, te je njezin slikarski triptih Loss Hope Anxiety, nastao u sklopu tog rezidencijalnog boravka, postao dijelom UNESCO-ve umjetničke zbirke na Malti.
Njezin rad Voulez-vous coucher avec moi? dio je zbirke međusveučilišnog digitalnog istraživačko-dokumentacijskog centra fokusiranog na LGBTIQ istraživanja i audiovizualnu kulturu pri Sveučilištu Complutense u Madridu.
Članica je HDLU Zagreb i francuskog strukovnog umjetničkog udruženja Maison des Artistes.