Noemi Čotić / Aromorfoza

Likovna morfologija u djelima kiparice Noemi Čotić, transponira forme mikro- i makrosvijeta na mjeru čovjeka. Reproducirajući gotovo bezvremenske i beskonačne varijacije, odnosno uzorke odnosa između geometrijskih oblika, autorica stvara apstraktne forme, koje nam djeluju bliske, prepoznatljive i univerzalno primjenjive poput matrica, simbola ili arhetipova.

Umjetnica gradi različite spiralne forme, konstrukcije nalik lancima molekularnih kiselina, zavojnicama nukleotida ili strukturama kristala koje svojim oblikom ukazuju na svoje organsko počelo. Oblici niču iz vlastite jezgre, izrastaju sami iz sebe te su istovremeno geometrijski i organski, misaoni i konceptualni.

Iako u formalnom smislu, stvaralaštvo Noemi Čotić može biti iščitavano na površinskom nivou samo kao geometrijska apstrakcija, konstruktivizam ili sistemska plastika, zapravo je, prema riječima same autorice, „duboko osobna i intimna umjetnost, nastala iz neke vrlo jake unutarnje potrebe“.

Prostorne kompozicije Noemi Čotić su trodimenzionalne konstrukcije koje se ne mogu pojmiti i sagledati samo iz jedne vizure, već se moraju promatrati iz raznih položaja. Stvaraju utisak neprestanog kretanja, kao da su zapravo bez početka i kraja. Ta vremenska dimenzija i simulacija kretanja želi prikazati aktivnost duha, stremljenje ka višem cilju i sudjelovanje u zbivanju vlastitoga vremena.
Svaki pojedini rad djeluje kao da ima svojevrsno vlastito gravitacijsko i elektromagnetsko polje koje drži na okupu sve elemente stvarajući tenziju u samoj unutrašnjosti skulpture.

Autorica kombinira geometrijska tijela različitih dimenzija, stvarajući nizove koji imaju vlastitu dinamiku i ritam. Temeljne gradbene elemente poput trokuta i kvadrata postavlja u odnose, mijenjajući im veličinu i položaj i na taj način stvara sponu između geometrijske ravnine i prostorne stereometrije. Tako dobivena trodimenzionalna tijela, stvaraju različite dinamične odnose transparentnih masa i prostora koji nisu samo matematičko, fraktalno nizanje oblika već nose dublje značenje geometrije koje ima izrazito duhovna svojstva, daleko bliža idejama suprematizma nego čistim konstruktivističkim formama.

Njezini objekti-konstrukcije djeluju definirani, završeni i ispunjeni, ali isto tako sasvim ravnopravno ostavljaju i prostor za daljnje imaginarno traganje za ishodištem, odnosno prapočelom…

Sam naziv izložbe, aromorfoza, značajno ukazuje na evoluiranje i transformiranje u više sfere i dimenzije života i svijesti, postupno dostižući duhovnu razinu kao konačni cilj stvaralačkog postupka i traganja za vlastitim identitetom. Držeći se načela da je „umjetnost bitno kozmičko pravilo kojeg se moramo držati“, autorica teži ka tome da nam kroz svoje stvaralaštvo ukaže na to kako se iz broja, omjera, boje,proporcija i relacija u njezinim djelima daju naslutiti i dokučiti zakonitosti nekog daleko višeg reda i poretka kao temeljnih načela harmonije i ravnoteže univerzuma.

Barbara Gaj