Marin Baučić
MOJI GRADOVI
Distancirani pogled na urbani konglomerat i bliži doživljaj njegova sadržaja, prva su razmišljanja koja provociraju slikarske kompozicije autora. Zadržavam pravo određenja rečenice kao nečeg sasvim subjektivnog, neminovno određenog iskustvima sasvim osobne naravi.
Veduta često poprima značenje identifikacijske isprave (u ovom slučaju) megapolisa. Prepoznatljive vedute gradova podložne su promjenama, ponekad vrlo nasilnima i trenutnima.
Udaljeni obrisi počesto nam se čine privlačnima, zazivaju osjećaj ugode, ponekad i slutnje mogućih doživljaja unutar konteksta njihova sadržaja. Riječ melankolija, u svom aspektu detekcije nedokučive prisutnosti, također dopušta svoju afirmaciju razgovoru o udaljenim pogledima. Među glavnim odrednicama shvaćanja melankolije prepoznajemo fiktivan red neuobičajenih odnosa.
Predmet se opisuje kako bi se razumio. Slijedi redukcija a onda revolucija.
Oznaka mjesta/grada nedvosmislena je, dok iskustvo brzine svakodnevnog života – „iznutra“ – biva naglašeno sredstvima likovnog jezika. Brzina postaje imanentna karakteru suvremene urbane svakodnevnice. Interesantna je, primjerice, polemika o načinima širenja bečkog urbanog tkiva, prije otprilike cijelog jednog stoljeća, kada su se konfrontirale romantičarska i progresivno futuristička ideja razvoja grada – aspekt pješaka sučeljava se s onim automobila.
Doživljaj kretanja i „unutrašnje“ sadržine gradova, umjetnik predstavlja tehnikom koja je u tradiciji, ponajprije američkog slikarstva, potpunoma afirmirala trenutak i slučaj – dripping. Razni se, potom, slojevi podslikavanja evidentiraju na površini slikarska intervencije, sugerirajući nestalnost, dinamizam. Svjetla velegrada stapaju se duž zatamnjenih gradskih komunikacija, čineći vidljivim pravac kretnja onoga koji doživljava – vozeći se ne pješačeći!
Iluzija fiksiranog trenutka i neumitna brzina promjena najevidentniji je par odnosa ovih slikarskih kompozicija. Deskriptivan doživljaj grada, nesrazmjerno umanjen na slikarskom platnu, biva nadjačan emocionalnim doživljajem predstavljenim kroz slikarevu akciju šireg polja zastupljenosti.
Dalibor Prančević
PORTRET
Portret. Jedan od najvažnijih motiva u povijesti umjetnosti koji dvostrukim sagledavanjem ljudsku glavu - lice predočava kroz uvriježenu ili karakternu ljepotu. Prodiranje u osobnost, rušenje ustaljene estetike reprezentativnog portreta, općenito sukob potonjeg s intimnim, područje je zanimanja slikarove evokacije.
Reprezentativni portret podrazumijeva masku na koju gledamo nametnutim očima, dok karakterna provokacija traži nešto više. Udaljenost odnosno blizina ovih dviju struja potiče na rasudbu samog promatrača, čime on, postaje dio Portreta, postaje treće lice u priči. Sudeći prema rečenome, kontekst Portreta počiva na reprezentativnoj šabloni, koja ponavljanjem postaje proizvod, subjekt bez lica. Razvoj šablonskog materijala u osobnost ličnosti neprijeporno predstavlja dug put upoznavanja i prepoznavanja Osobe – Portreta.
Svaki dan objedinjuje nove i/ili stare susrete, nove i/ili poznate portrete koji, (ne)slučajno otkrivaju svoja lica - a mi, uočavamo li, i koliko uočavamo njihovu intimnu kompleksnost pored vlastitog zaokupljanja stvarnošću, banalnošću i bezdušjem.
Doživljaj(i) karaktera pojedinih bliskih ličnosti, autoru postaju sredstvo i za autoocrt, subjektivnu protkanost autobiografskih elemenata. Koliko se neobjektivna uviđajnost svakoga od nas ogleda u zjenicama drugih karaktera? Koje obrasce ponašanja ili razmišljanja posuđujemo, a koji su formalizirano uobličenje naših skrivenih intencija?
Sara Dodig
Biography
Rođen je 1982. godine u Splitu, gdje je završio Školu likovnih umjetnosti 2000. godine. Iste godine upisuje Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu. Diplomirao je pri Odsjeku za slikarstvo 2005. godine, u klasi profesora Gorkog Žuvele. Tema diplomske radnje, Moji gradovi, predstavlja ujedno i naziv njegove prve samostalne izložbe kojom je predstavljena Umjetnička akademija pri Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (2004. g.).
Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Splitu od 2006. Godine. Njegove slike nalaze se na zidovima mnogih ljubitelja umjetnosti diljem Hrvatske, kao i izvan nje. Do sada je ostvario osam samostalnih te više skupnih izložbi (Split, Zagreb, Pula, Varaždin,…).
Solo exhibitions
- 2012. Omiš, Udruga za očuvanje hrvatskog folklora, „Vrijeme za…“
- 2011. Split, Salon Galić, „Portret“
- 2008. Gradski muzej Omiš, „24h“
- 2006. Gradski muzej Omiš, „Veliko O“