Luka Mimica

ciklus "Tri"

1.

Ljepota je Glave hipnotička, i oni koji joj dođu nadomak osjećaju se bolje, proćišćenije; oči su im veće i bistrije, a ruke raspoloženije za sudjelovanje. Ti, kojih je mnogo, stoje i prate obris Glave: svaka sebe upravivši, linije rade jedna za drugu; stoga se i pogledi mnoštva ukrste u poticajan splet. Potom više navikli na Glave ljepotu, oni bulje kroz, i susreću uspjeh: misao uobličenu skladom i kooperativnošću oblika. Njihove su oči sada duboke, um stimuliran, a ruke odlučnije no ikada.

2.

Raskrinkana konstrukcija lijepe Glave svetkovana je zrcaljenjem vlastite poruke: organizacijom. Uz ljepotno ušće niču isprva sakralni objekti, koje će zajednica, oporavljena od ushita i zasukanih rukava, još kratko ostaviti u originalu: tajnovite, promaknute u tradiciju. S tog pak prašinom povijesti oplemenjenog mjesta već puca pogled na živu i mladu kulturu vremena onih ponajviše usmjerenih, koji marljivo kopaju do izvora.
Rupa je centrirana; tunel ispoliran. Van njega rađaju se i odgajaju svjedoci; unutar njega raste potporanj istraživačima: međutim, gonjeni obećanjem prestiža sklada, krate put jezikom poznatih, ustaljenih simbola. Na dnu se ljeska razorna svetost misli o ljepoti, a svjedoci s vrha, odmakli od svojih samostalnih i raznovrsnih domova, s ruba gledaju u usvojenu poruku: moćna razlistalost funkcija strojeva, teksture materijala, legende snalaženja, osuvremenjeni poznati simboli, beskonačna mogućnost oživljavanja poznatih simbola, ustaljeni simboli u svježim doživljajima; blistavi, usavršeni oltari demonstraciji marljivosti društva.

3.

Njegovo je srce zanesenjaka, a um konačno slobodan; za to su radila tisućljeća. Sve što taj mladi čovjek, umjetnik, ima, njegov je ukus: a to je bogatstvo u igrivosti svojih asocijacija jednako blaženo kao i ljepota Glave, ta čudesna praslika zova umjetničkog erosa.
Mučen pitanjima, gonjen osjećajima, u grotlu starih i strogih simbola koji mu u umu makabrično izvode plesove sve i jedne epohe s ključem, on vrši ritualno ubojstvo Muze i napokon se, razriješivši hipnotičko tajne, razjedinjuje u jedno, i tako ostaje stajati uz Glavu. Jedno nasuprot drugom: porobljavajuća, zahtjevna i škrta, kompozicija koja šuti, koja tvrdoglavo šuti o tebi; i on, svoj u jalovom svome djelu: beznačajan i patetičan crv pretio od lešina lošega ukusa.

Nina Kolar