Jana Urličić Bonačić / Reciklirani gradovi II

Jana Bonačić, slike-kolaži

Čitav naš život je putovanje, doslovno ili metaforičko putovanje.
Jana Bonačić se kroz svoje stvaralaštvo otisnula na putovanje bez kraja, otkrivajući nam svoje misli, strahove, previranja, zaljubljenosti, tuge, prijateljstva, snove i nadanja. Njezini kolaži satkani su od čitave palete stanja i emocija transponiranih na papir. Pažljivim promatranjem Janinih kolaža, ikonički vrlo bogatih i gustih, vidljivo je da je sam stvaralački proces od iznimne važnosti i gotovo neodvojiv od samog djela jer je u njega uložen velik trud i minuciozan rad kroz slojevito unutrašnje razotkrivanje i suočavanja sa svim onim što se nalazi duboko zakopano.

Prepuni simbola i znakova, slike-kolaži Jane Bonačić sačinjeni od novinskih isječaka, slika i fotografija građevina, poznatih i nepoznatih lica, recikliranih crteža ukazuju na slojevitost i kompleksnost ljudske psihe. Njezini radovi ne nastaju planski već se polako slažu u mozaičke slike isprepletene s potezima kista i ugljena. Radovi nastali ranije prikazuju gradove koji su pomalo „tijesni“, s nagomilanim zgradama, tornjevima, mostovima i spomenicima, dok su noviji pomalo pročišćeniji i drugačije, lakše atmosfere u kojima se sve više pojavljuju figure ljudi pa i autoportreti same umjetnice. Razglednica iz podsvijesti uma prikazuje nam mjesta na kojima je autorica već bila ili će biti; misli i osjećaje koje je podijelila i iskusila s ljudima koji putuju zajedno s njom.

Njezini neobični reciklirani gradovi koji su ranije nalikovali na bezimene futurističke metropole koje se više nemaju gdje širiti, postali su sada stanice na Janinom putovanju ka središtu same sebe. Prerasli su u neke druge nadrealne prostore i svjetove. Svaka slika-kolaž predstavlja osobnu, intimnu ispovijest autorice koja nam daje uvid u svoj unutrašnji život.

Posebno se izdvaja rad Mehanizacija vremena i otkucaji, koji je iznimno važan i simboličan za autoricu jer za nju predstavlja poseban trenutak u životu i osjećaj zaljubljenosti i neosporna je činjenica da je upravo to posebno stanje zanesenosti jedan od najvećih stvaralačkih poticaja i nadahnuća kroz povijest ljudskog stvaralaštva. Ruke, koje su i ranije bile motiv Janinih grafika i predstavljaju za autoricu zapis, mapu u kojoj su upisani razni mogući putokazi za budućnost, ovdje su prikazane kao izbrazdane, naborane ruke. To su ruke koje su prošle toliko toga, koje su čekale, koje nisu imale lagan život pa ipak naučile su samo davati bezuvjetno; iz njih se izlijeva cvijeće poput bujice rijeke bez obzira na otkucaje satova, telefone koji zvone i vrijeme koje neumoljivo prolazi.

Svaki njezin rad ima pečat osobne uspomene i mijenja se kako se mijenjaju njezine životne situacije, razmišljanja i stavovi koji se daju naslutiti tek pomnijem iščitavanjem slojeva koje nose u sebi.

Barbara Gaj