Nikola Skokandić / Štap
Putni štap, magični štap, vladarski štap, pastirski štap, štap kažnjavanja ( šiba, kolac), ratnički štap (koplje), štap za mlaćenje žita, sljepački štap, maršalska palica, dirigentsi štap, svetački štap, gospodski štap, učiteljski štap, štap strogosti, istine i discipline, biskupski štap, hodočasnički štap, čarobni štapić… Možemo još nabrajati, ali kolikogod ih nabrojili štap ( iz povijesti i prapovijesti, iz religija i mitova) će nepobitno biti sredstvo mudraca i znak njihove nadmoći, kao Pitagorin štap, Mojsijev, Aronov štap ili štap Nebeskog Duha Madoc Indijanaca, s kojim i iz kojega je Nebeski Duh stvorio život. Jednako tako ti će štapovi biti sredstvo zapovjedništva, ali i sredstvo i oznaka muške vladavine, možebit zbog njegova izjednačavanja s falusom.Tek na rubu zakonitosti i crne i bijele magije bilježe se i ženske uzurpacije štapa, kao od strane božice lštar, ili čarobnice Kirke, ili svekolikih vještica koje na štapu od metle lebde zloćudnim prostorima Ijudskoga bezumlja, ili pak od strane vila u žrnovskim Kočjama: jedna od njih, ona mudrija i pametnija, štapićem od oskoruše udarila je po stijeni i u njoj se otvorio izvor na kojem se napojiše žedni Jazon, pjevač Orfej i prekrasni junak Heraklo. Ipak, sve ženske uzurpacije ne mogu potrti mušku srčiku štapa, čak i kad služi kao treća ruka ( ili treća noga), kad se njime pokazuje, prijeti, zapovijeda, udara, moli, razdvaja, stvara, preobražava, liječi, blagoslivlja, proklinje, štap ostaje veliki ON, sredstvo autoriteta i vladavine.
Takva društvena uloga štapa danas je u velikoj mjeri poništena nastupom suvremenih tehnologija i gospodstva novca, koji su promovirali nove simbole i sredstva moći, potiskujući štap u vjerovanja, mitove, legende i folklor. Nudi nam se možda još samo putnički štap – za neku blizu pustolovinu, Štap Petra Šegedina – za rijetke trenutke uranjanja u književno-filozofske reminiscencije, ili onaj biskupski koji odavno već nitko ni ne primjećuje. I još jedna sitnica intrigira našeg umjetnika: vjerovanje da štapovi posjeduju vrline, mirise, izvorne moći, terapeutske i ine sposobnosti stabala od kojih su otrgnuti. On u svakom izloženom štapu ćuti narav suverenog žrnovskog čempresa, žilavost leprine, podatnost planike, postojanost česvine. A Vi?
Ivica Duhović – Žaknić
Nikola Skokandić
Nikola Skokandić rođen je 1947 godine u Žrnovu na Korčuli.
Završio je školu za primijenjene umjetnosti u Splitu (prof. J. Budeša) a potom Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (profesori Kinert, Baće, Detoni).
Od 1973. radio je u novinskoj kući "Slobodna Dalmacija" kao grafički urednik, a od 1993. predaje grafičke predmete u Školi likovnih umjetnosti u Splitu.
Izlagao je na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu
Samostalno je izlagao u Korčuli: 1980, 1990, 1999, 2002 i 2005. U Orebiću: 1999. U Splitu: 1983, 2001, 2004. i 2005.
Acknowledgements
- Nagradu za grafiku na međunarodnoj izložbi "Splitgraphic" u Splitu 2005.
- Grand prix na međunarodnoj izložbi ex libris u Rijeci 2003.
- Grand prix na međunarodnoj izložbi ex libris u Rijeci 2001.