Ana Hrćan Šojat i Sunčana Simichen / Sjajni trenuci

Sjajni  trenuci

Premda je ambijentalna instalacija „Sjajni trenuci“ koncepcijski oblikovana tijekom 2015. godine, a nastavila se kao project in progress razvijati i tijekom 2016.godine, ona je počela nastajati puno prije toga. Njezini začeci sežu u studentske dane autorica, kad su Ani Hrćan Šojat i Sunčani Simichen postali za njihove radove zanimljivi reciklirani materijali, razna ambalaža, pronađeni predmeti i odbačeni proizvodi široke potrošnje, pa su ih počeli skupljati. Posebno im je bila zanimljiva potrošna ambalaža, koju su autorice sačuvale nakon veselih studentskih zabava, pronašavši u unutrašnjosti ambalaže skrivenu srebrnu foliju koja se može, ispunjena zrakom, pretvoriti u prekrasne srebrne balone kvadratnog oblika. Osim što su ih veselili, odbljesci na njima podsjećali su ih i na djetinjstvo, pa su „balone iz ambalaže“ one brižno skupljale i čuvale, kako bi od njih kasnije oblikovale inspirativnu kreaciju. Kako bi osmislile ambijentalnu instalaciju„Sjajni trenuci“, svojevrsni podsjetnik na studentske dane;na lijepo i bezbrižno razdoblje puno obećavajućih mogućnosti; na vrijeme prije suočavanja sa stvarnošću, kada se još nalazilo vremena za iskrena druženja i veselja, kada nije bilo stresnog dnevnog ritma. Ipak, u „Sjajne trenutke“utisnuto je i post-studentsko iskustvo suočavanja sa stvarnošću; ugrađene su ne samo asocijacije na lijepe uspomene prošlih vremena, nego i na realnost životnih borbi sadašnjosti. Priziva se tu ne samo ozračje memoriranih doživljaja, nego se ukazuje i na post-studentsko „suočavanje sa stvarnošću“, sa životnom problematikom i svakodnevnom potrošačkom groznicom. Tako je ovaj rad, u cjelini gledano, široko shvaćena metaforička priča bogatih morfološko-semantičkih sedimenata, s emotivno-nostalgičnim pogledom na prošlost i istodobno s osviješteno-kritičkim pogledom na sadašnjost. Priča o životnim mijenama i o transformacijama; o suočavanju i sučeljavanju sa zbiljom; o raskoraku ideala i realnosti. Priča u kojoj su baloni lijepi i varljivi – kao iluzije; sjajni i fascinantni, naizgled opipljivi i monumentalni, vizualno atraktivni i blještavi; ali su i jeftini, ispunjeni„prazninom“ i lako uništivi.  Balon je inače, zbog svoje specifične „napuhane “ forme, svog trash-materijala i svoje semantike, često prisutan u vizualnoj kulturi i ikonografiji pop-arta,opčinjenog konzumerizmom, sjajnim i blještavim bojama, plastikom i industrijskim predmetima. Danas mađutim, u suvremenoj, modificiranoj i evoluiranoj neo-pop varijanti,značenja su se promijenila, jer se neo pop-art prilagodio aktualnoj umjetničkoj praksi, koja u svoj fokus, između ostalog, stavlja i socio-ekonomsku post-tranzicijsku realnost našega vremena, inzistirajući pritom na ekološkoj osviještenosti i aktivističkom društvenom angažmanu.

Ipak se i pop-art i neo pop-art uvijek volevizualno poigravati balonima i balonskim formama, pa provocirati i ironizirati, ali i zabaviti se opipno-perceptivnim kontradikcijama koje dovode u zabunu osjetila. Najpoznatije balon-skulpture su one Warhola (Silver Clouds),Koonsa (Balloon Dog, Tulips, Flower Balloon) i Manzonija (Umjetnikov dah).Inspirativan je to vizualni izazov i mlađim autorima suvremenog izričaja i zato su za balonima posegnule i Ana Hrćan Šojat i Sunčana Simichen. Njihov rad se izgledom dotiče Warholovih Silver Clouds, koje je slavni umjetnik 60-ih godina prošloga stoljeća izveo kao lebdeće jastučaste balone od metaliziranog poliestera, punjene helijem. Međutim ova instalacija Ane Hrćan Šojat i Sunčane Simichen ima drukčiji diskurs, premda nosi obilježja popartističke ikonike. Autorice su je izvele od 150 mekih, jastučastih PVC-balona sjajne srebrne boje i zrcalne površine, koji međusobno spojeni (ali i razdvojeni ) tvore podatnu formu promjenjivih dimenzija, što u konačnici uvjetuje postav. A on umjetnicama pruža višestruko kreativne mogućnosti oblikovanja cjeline: kao horizontalne ili kao vertikalne; kao šireće (rasprešene) ili kao zgusnute; kao slobodno-lebdeće u prostoru ili kao vezane uz podlogu (zid, pod i sl.). Na taj način u zatvorenom ambijentu otvara se opcija definiranja i redefiniranja prostora te uspostavljanja novih vizualnih odnosa, kao i spajanja različitih prostora i različitih vremena. U otvorenom, urbanom ambijentu pak, daje se mogućnost intervencije u javnom prostoru, mijenjanja percepcije prolaznika i uvođenja novoga konteksta u svakodnevni prizor.

Višnja Slavica Gabout