Miše Blaga

Blaga Miše izrađuje kolaže od različitih papira i odbačenih materijala na kojima intervenira temperom, akrilom ili flomasterom, stvarajući svoj izmaštani svijet pejzaža, šarenih biblioteka, čudnovatih kuća i svakojakih čarolija. Radovi joj odišu iskrenošću i zanesenošćuu, dječjom zaigranošću i nepredvidljivošću u prostorima u kojima umjetnost pretače stvarnost u slobodnu imaginativnu igru.

***
Osunčana intima...

Postmoderno slikarstvo konačno je odbacila sva etablirana znanja i utvrdilo pluralizam kao aktuelnu umjetničku praksu. Sve što je ranije smatrano nepomirljivim sada međusobno koegzistira. Oslobođen stega slikar svoj artistički čin podređuje unutrašnjim doživljajima i individualnim mitologijama koje, dakako, ne prezaju pred posezanjem u bogati povijesni fundus prepuštajući se avanturi traganja za osobnim likovnim iskazom. Blaga Miše od devedesetih godina, nakon opipljivih rezultata u složenim strukturama makramea ili figurativno strukturiranim gvaševima i temperama, nastoji stvoriti jedan novi svijet s osloncem na bogatu imaginaciju i raznolike emanacije osjećanja i mašte. Oslonac je pronašla u dalekim odjecima, ali i s tako iskričavim izazovima, kubizma, konkretnije kolažima koji bi jednoj iluzionističkoj slici konfrontirali sasvim novi umjetnički realitet. Kolorirani papiri, probrani isječci iz novina, intervencije temperom, akrilom ili flomasterom, materijal su kojim Blaga Miše analitički sastavlja svoje motive, disciplinirano osmišljava likovne tekstove. I ovdje važi ona Matissova da je kompozicija umjetnost raspoređivanja "raznih elemenata kojima slikar raspolaže da izrazi svoje osjećaje". A raspored i izbor motiva u najužoj su svezi s originalnošću i svojevrsnom taktilnošću materijala koji teži potcrtavanju geometrije predmeta i prevlasti oblika nad bojom. Slikaričini konstruktivni principi komponiranja ne ostaju na racionalnoj ravni, ma koliko imali fabulativnu potku, već se zapliću u dublje slojeve ekpresije koji dodiruju sasvim osobne doživljaje i emocije.

Blagini kolaži poneseni dječačkom zanesenošću i rijetkom maštom, mogu se učiniti prividno nevještim, ali iza stiliziranog svijeta šarenih vrata, nagnutih krovova, zvjezdanog neba, staklenih posuda, raznobojnih knjiga, maski, cvijeća, stolica i dr. otkrivamo vještinu koja metafo dotiće jedan bajkoviti svijet i upozorava na unutrašnje akorde slikarice koji se, istina, formiraju u carstvu velikih prostora ali redovito referiraju o egzistencijalnim stanjima duha. Stalna težnja za inovacijama u formi i postupku u najužem je dodiru s Blaginom željom da se putuje i otkrivaju novi tragovi, da se radoznalim sugovornicima ponudi kolažirana sentimentalna priča iskazana slikarskim materijalima.

Odbacivši neugodu, Blaga traga za zavičajnim sentimentima, želi sačuvati ugroženu ljepotu malih stvari donesenih pomnim kolorističkim izborom i znakovnom zasićenošću. Njena namjera nije progovoriti o sudbinskim stvarima, izazovima jednog iscrpljenog vremena, već ostaje u svakodnevnim "zemaljskim" prostorima strahujući da kaotične situacije ne ugroze red i humani raspored postojanog svijeta duha. Možda bi nam slikarica, koja svoj radni vijek provodi kao likovni pedagog u osnovnoj školi, željela poslije svega došapnuti: sve je u ovom svijetu i stvarnost i igra, samo je istina za kojom stalno tragam uvijek nova (Apollinaire).

Na jednoj novoj izložbi vjerujem da ćemo Blagu Miše susresti u svijetu novih likovnih promišljanja, jer od puta kojim je krenula ona više ne može odustati.

dr. Tonći Šitin