Škrobonja Darko
Svaki kraj je novi početak. Uzaludno je tražiti razloge jer oni su tu, sve je s razlogom. Potraga je vječna. Ovaj tekst neće pokušati objasniti istinu, niti će tražiti razloge, samo će pokušati ispričati jednu priču. A priča ide ovako:
„U jednom stanu živio je čovjek koji nije bio sretan. Nije mu bilo dobro i bio je nemiran. Tražio se no, nije se uspijevao pronaći. Uvijek bi se iznova gubio, u kutovima, među zavjesama, procijepima na parketu. U potrazi za uzrocima nije razumijevao posljedice. Ostao je zatočen u nekom davnom vremenu. Dijete u njemu je zakržljalo. Nakon nekog vremena odlučio je svemu stati na kraj, otišao je snažno. Tu je bio kraj njegovoj potrazi. To jest, onoj za koju mi znamo. U jednom drugom svemiru živi dječak, mlado biće koje ni ne shvaća što bi to bili razlozi, samo putuje u svojim maštanjima. Sretan je, čak i kada ga mama ukori. Dječja zaigranost i nevinost stvara svoju putanju i ne nailazi na prepreke. Pjesma, misli, priča, superjunaci, bezbrižnost, vojnici, nindže, bam!“
Darko u svom radu naziva „Miro“ spaja snimku interijera i eksterijera s audio zapisom razgovora s dječakom. Koristeći teleobjektiv stvara plošnost prikaza koji je intenziviran dugim kadrovima. Detalji koje autorovo oko primjećuje polako nas uvode u priču. Iz vanjskog prostora u kojem se nazire zapuštenost ulazimo u prostoriju prepunu zaprepašćujućih tragova načina življenja. Paralelno pratimo dječakovu priču koja cijeli doživljaj zaokružuje i pritom stvara suprotan osjećaj. S jedne strane nevini dječji glas, a s druge, krhotine i ostatci života, stapaju se u integralni doživljaj. No, koliko god osjećaji bili konfuzni, na kraju ostajemo šokirani. Uznemirenost koju izaziva pogled na prostorije pune smeća, prljavštine i zapuštenosti umiruje dječji glas koji nas u trenutcima tjera na osmijeh. Autor sažima dvije krajnosti izražavajući intimni doživljaj osobnog šoka, promišljajući pritom o začetku i kraju života koji se veže uz određeno mjesto. Postiže jednostavnost koja nekima može izgledati banalno, no svaki doživljaj je prepušten gledatelju i opravdan. Maštanja dječaka o tome što želi biti u životu poentira svrhu postojanja. Ostaje nam se zapitati gdje se skrilo dijete u nama? Najveći čovjek uvijek ostaje dijete, rekao je jednom Goethe.
(Ivana Vukušić, kustosica)
Suvremeno društvo karakterizira dinamičan tempo i konstantne promjene, primjerice u odnosima među pojedincima, pojedinaca prema društvu i društva prema pojedincima. Život je toliko ubrzan da ga je teško sagledavati u njegovoj kompleksnosti. Izdvajanjem jednoga segmenta, u moru sličnih ili istih, prikazujemo zamrznutu sliku života kakvim ga vidimo. Umjetnik Darko Škrobonja uzima upravo jednu takvu životnu situaciju i pomoću video ukomponiranih fotografija prikazuje individualizirani životni prostor. Ističe se grubost slika, zapuštenost i propadanje, kojima se suprotstavlja zvuk. Narator je dijete koje simbolizira ono što su svi jednom bili - neiskvarena djeca koju čekaju neki još uvijek nepoznati životi, sa svim očekivanjima karakterističnim za tu dob. Kako bi se prikazao život kao zaokruženi entitet i ukazalo na nemogućnost bijega od stvarnosti, suprotstavljene su grozota i ljepota, staro i mlado. Suvremenog pojedinca karakterizira odabir, pa je potrebno zapitati se što se to dogodi u individualnim životima što skrene pojedinca sa započete putanje i dovode ga do situacije za koju nikad nebi ni pomislio da će biti njegov izbor. Ali, odabire radimo svaki trenutak tijekom svakog dana i sam taj čin ostavlja za sobom namjerne i nenamjerne posljedice. Predviđene i nepredviđene.
Umjetnik se u radu koristio emotivnim pričama iz vlastitoga života, prezentirajući tako publici onu situaciju koja ga ostvaruje, i kao umjetnika i kao osobu. Audio-vizualnim kombiniranjem autor pruža mogućnost publici da i ona taj trenutak proživi s njim. U jednom kratkom trenutku, svojevrsnom isječku iz vremena, prestaje vječna žurba življenja, a publika se zaustavlja i proživljava život druge osobe. Ona razmišlja, osjeća i biva senzibilizirana u individualiziranom prostoru.
(Christy Koor, sociologinja)
Težina projekta Darka Škrobonje iz 2013. koji je trajao godinu dana rezultirala je izložbom Nasip. Dio izloženih radova, iz konačne selekcije od njih 30 u svrhu fakultetskog projekta, predstavlja uvid u jedan metodičan rad; periodično meditativno odla-ženje u intiman prostor od osobne važnosti duboko je rezoniralo kod autora. Na fotografijama uspijeva prenijeti specifičan osjećaj mjesta i njegovu atmos-feričnost, ali i mnogo više. Od prizivanja monumentalnosti na tragu Ansela Adamsa do gotovo haptičnih trenutaka, primjećuje se da Škrobonji zalaženje u apstrakciju nije strano. Konkretno, kod Nasipa je pogođena delikatna granica izmedu apstraktnog i dokumentarnog. Na površini vješto poigravanje prirodnim svjetlom i sjenama uz korištenje crvenog filtera koje je rezultiralo u crno – bijelim fotografijama izuzetno bogatima nijan-sama sive stvorilo je pejzaže kontrasta. Na dubljoj razini, gledatelj se susreće s projiciranjem osobnog na autorove fotografije i stvaranjem svog narativa u “izvanzemaljskim prostorima”. Time što je ogolio prostor od konteksta, autor viziju svog intimnog prostora u potpunosti prepušta gledatelju. On pruža mjesto gdje će on/a sam/a graditi svoju priču. Koliko god crno – bijela tehnika inače pruža drama-tičan efekt (što je i vidljivo u pojedinim fotografijama), Škrobonja njome postiže i određenu suptilnost. Kod Nasipa su prisutne gotovo opipljive teksture pred-meta, doza poetičnosti u pretapanjima iz svih tih sivih nijansi u najtamnije nijanse crne te naposlijetku, interesantno poigravanje perspektivom. Bez kon-teksta, netko će u radovima Darka Škrobonje vidjeti sve od monumentalnih stijena, planinskih lanaca, površine kometa, do minijaturnih maketa iz kakvog filma stop – animacije. Sve ovisi o promatraču. Kod Škrobonje, “nedostatak” boje je adut. On je na svom tamnom nasipu kod kuće. Serijom Nasip uhvaćen je meditativni moment kojeg je, u obliku specifične vizije jednog intimnog mjesta, autor vrlo uspješno pomoću fotografske leće prenio iz stvarnog prostora.
(Lana Beović, kustosica izložbe "Nasip")
Biography
Darko Škrobonja (1986., Split) završio je II. jezičnu gimnaziju u Splitu. Trenutno je student diplomskog studija medijske umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Izlagao na jednoj samostalnoj i više skupnih izložbi u Hrvatskoj i Njemačkoj.