Taraš Praničević Sanja

Prolaznost i dematerijalizacija predstavljaju glavni koncept na kojem se temelje radovi Sanje Taraš Praničević. Ti nevidljivi fenomeni vremena i osobne impresije autorice postaju vidljivi posredstvom likovnog postupka usredotočenog na osjetilno; vizualno i taktilno. Osnovna ideja njezinih slika nije sadržana samo u krajnjem rezultatu, već u samom stvaralačkom procesu. Slikarski proces ove autorice sastoji se od struganja površinskih slojeva, nanošenja boje raznim slikarskim tehnikama u slojevima koji se sljubljuju s podložnom daskom i ponovnog grebanja, odnosno urezivanja, čime je slikarska površina zapravo dodatno izložena erodiranju i simulira propadanje.

Autorica radi na odbačenim daskama koje su ljudska rukotvorina, a koje pomalo djeluju kao naplavine. Sanja odabire kao podlogu materijale neposredno iz vlastitog okruženja; daske koji su, stajanjem na otvorenom, stvorile vlastitu grubu teksturu zbog djelovanja vremena i klimatskih uvjeta. Likovnim postupkom grattage-a, Sanja daje svojim djelima još snažniju i suroviju ekspresiju te kroz kopiranje nekih suvremenijih materijala i oblike koji također izgledaju kao da su bili podložni tijeku vremena. Upravo zbog toga, mimetički karakter, na ovim pretežno apstraktnim radovima, ipak je vidljiv, posebno kroz simulaciju i imitaciju godova drveta koje je autorica urezala pored onih prirodno stvorenih. Kao suprotnost kružnicama, prisutni su i motivi kvadrata, pravokutnika i rastera od kojih poneki čak podsjećaju na „škure“, svojevrsne 'male prozore u svijet' i zapravo je teško razaznati što je već otprije postojalo na drvenim daskama, a što je Sanja pridonijela svojim slikarskim umijećem. Smatrajući da držati korak s vremenom znači trpjeti posljedice i naučiti gubiti bitke s vremenom, Sanja kroz svoje radove propituje međusobne odnose: priroda – čovjek – vrijeme na vrlo svojstven način. Prema riječima same autorice, „Drvene plohe dotaknute zubom vremena pozornica su dramatičnog prikaza prolaznosti i krhkosti ljudskih pokušaja da ovladaju vremenom. Dok s jedne strane godovi ne posustaju u nastojanju da zadrže oblik darovan samim postankom, metali novijeg doba nastoje zadržati dominaciju nad svim drugačijim.“
Slike-objekti autorice Sanje Taraš Praničević objedinjuju u sebi nekoliko elementa: objet trouvé, djelovanje vremena i umjetničku intervenciju. Rezultat je izuzetna integriranost umjetničkog rada sa zanatskom rukotvorinom i materijalom iz prirode.
Protjecanje vremena i promjene koje svako vrijeme donosi, česta su tema u likovnoj umjetnosti, kao i povod umjetničkom pregnuću, dosad interpretiran na različite načine i u različitim medijima što je vidljivo i u radovima ove mlade umjetnice koja vjeruje da je tome razlog što se ljudi teško mire s promjenama koje neminovno nastaju.
Upravo prikazivanjem prolaznosti i propadanja, Sanja Taraš Praničević svojim radovima daje novo, gotovo suprotno značenje i vrijednosti - trajnost, univerzalnost i novu aktualnost. (Barbara Gaj)