Tomasović Julija

- Nužda 33. Stupnja -

Opis rada: Zečje krzno (116 x 11 cm) namotano je na karton od toalet papira i postavljeno
na zlatni stalak. Djelo na više razina govori o čovjekovoj prirodi i njegovu odnosu prema
prirodi, te predstavlja prelazak moći u nadmoć nad svim što nas okružuje, čije je jedno od
sredstava i liksuz, koji se u ovom primjeru ogleda kao sinerzija hedonizma i terora. Kažu
da moć kvari ljude i pitam se koliko bi moći mogli podnjeti, a ostati ljudi.

- Digitalni urođenici -
Rad se satoji od dječjih boca unutar kojih su različiti punjači.

Statement
Rad progovara o današnjici, vremenu u kojem se brišu granice između čovjek i stroja, prirode i tehnike, duhovnog i fizičkog. Tijelo današnjeg čovjeka je više ili manje ispunjeno umjetnim tvorevinama koje ga sve više udaljavaju od izvorne prirode. Budućnost je u ovom pogledu predvidiva u vidu genetske manipulacije ili kibernetičkog napretka. Oni koji ostanu konvencionalni homo sapiensi za kiborga ili hibrida će biti budalasti prihvatitelji smrt kao prirodnog, gotovo divljeg dijela života. Transhumanizam kao opravdanje za bolju životnu zajednicu otvara mogućnost nove tipologije čovjeka i postavlja daljnju evoluciju u naše ruke. Umjetna evolucija omogućit će da ovladamo našom prirodom, a mogućnost eksternalizacije misli, u obliku hardwerske arhive, umanjit će potrebu za razgovorom i fizičkim susretom. Opterećeni nabavom resursa, materijala, potražnjom i moći nadčovjek je postao sredstvo, produkt vlastitog napretka.

Dok još meso nije postalo rak (prijetnja) zdravog hardvera homo sapiensi mogu odrediti granicu, način, reprodukcija ili replikacija, aparat ili čovjek….

Human, a ne stroj, emocija, a ne bite, osmijeh, a ne :)!

- Ko se boji vuka još - (Rad cenzuriran i prekriven prije otvorenja izložbe)

Opis rada: Keramička kasica, takozvana Kasica prasica napunjena je iznutricama i kovanicama od pet kuna.
Rad kritizira konzumerizam, marketinške laži, privremeno zadovoljstvo pojedinca trivijalnim iskustvima (…). Sve to na koncu rezultira dehumanizacijom i otuđenjem suvremenog čovjeka, a povezivanje teme s lokacijom izložbe Dioklecianovi podrumi suočava posjetitelja s iskrivljenom slikom grada/građana i vrijednostima isključivo podređenog turističkim prihodima.
Kasica prasica kao simbol djetinje štednje u kombinaciji sa crijevima u kojima su zabodene kovanice upućuje na moguće posljedice lakovjernosti korporativnim i bankarskim štednjama.
Uprava Muzeja grada Splita je uspjela cenzurirati rad, već na otvorenju, što je i bila svrha privremene instalacije.