Žuvela Gorki

"Žuvelin mentalni i likovni rukopis prepoznatljiv je i u recentnim radovima okupljenim u dvjema cjelinama znakovitih naslova 'Svakodnevno zalijevam cvijeće' i 'Doba dana' predstavljenim u Galeriji umjetnina. Razumijevajući umjetnost kao prostor komunikacije (bilo s drugima, bilo sa sobom, sa svojim podstanarima – kako autor voli reći) Žuvela ovim radovima otvara mnoge teme i postavlja mnoga pitanja. Autor na raspravu stavlja ulogu oficijelnoga galerijskog prostora, ulogu gledatelja, poziciju umjetnika, ulogu umjetnosti, oblik umjetničkog čina. Pritom se koristi verbalnim jezikom, industrijskim proizvodom, utilitarnim predmetima koje sam oblikuje, pristupa analitički, ali ne bježi od metafore, traži angažman, ali intimni, tihi, meditativni.
Pogled koji se, počevši od etikete na čizmama i potom stalaka s ispisanim pitarima, polagano diže završava na uvećanim metalnim ovjesnicama za slike na galerijskim zidovima. Koja im je funkcija? Tautološka potvrda sebe i mjesta ili nešto drugo? Govore li nam o nemogućnosti slike? Jesu li tek memento na prošlo ili su početak novoga (Gledajući ih u kontekstu Galerije umjetnina još snažnije osjećamo prazninu golih zidova)? U kakvom su odnosu sa situacijom dolje? Jesu li njena definitivna posljedica ili znak neograničenih mogućnosti? U svakom slučaju, vizualna jednostavnost ovih re-rekreiranih funkcionalnih predmeta obrnuto je razmjerna količini pitanja koja provocira. Žuvela će i sam reći: Pitanja su važna, za odgovore ćemo lako.
Dio odgovora možemo potražiti u drugom dijelu ovog izlagačkog projekta. Ovaj put Žuvela zaposjeda galerijske zidove svojim ciklusom slika pod nazivom Doba dana. Već u naslovu dat je temeljni sadržaj ovih radova – vrijeme. Vrijeme kao sveprisutni fenomen koji nas određuje, koji ostavlja svoje tragove na nama, predmetima, ambijentima. Kao i prirodu, i vrijeme nastojimo organizirati, pripitomiti, usuglasiti se s njim, osjetiti ga, predočiti ga, razumjeti ga. Doživljavamo ga u fragmentima, kao čitav niz zasebnih vremena od kojih svako ponaosob ima svoj ritam, boju, miris, rukopis, svoje zakonitosti. Zato je bolje govoriti o množini, tj. o vremenima. Jer Žuvela nam predočava posebna vremena – stanja…“
Božo Majstorović, iz teksta izložbe "SVAKODNEVNO ZALIJEVAM CVIJEĆE / DOBA DANA" (Galerija umjetnina, Split, 1999.)