Baranović Justinberg Slavica

Slavica Baranović- Justinberg

Slavica Baranović Justinberg preko slika izražava: i prosvjed i nadu i pobunu i prijekor, jer život je vječna drama dolaska i odlaska, i pad i silazak, i visina i niskost: stoga čovjek tone i pliva, prevrće se, a najmanje kleči. Pravi umjetnik ne podnosi ničiji usud nego samo svoj osobni. Pa u potrazi treba ponijeti taj svoj vlastiti usud jer je ostalo nevažno.
Slavica želi otići drugamo, izvan prihvaćenog mišljenja, da bi joj vlastitost odoljela nadzoru. Njezini formati su mali. Uvijek mi se čini, što god je rad veći po svojim dimenzijama bliži sam uvjerenju da je stvoren po narudžbi, a time i manje osoban. Poglavito kad se život približava ljudskom on od nas traži da ga živimo jednostavno, ali ne pojednostavniti život kao ribi da skinemo ljuske da bi bila prirodnija. ...

ZVONIMIR PENOVIĆ

......Ona radi akvarele brzim i neposrednim zabilješkama, orkestrirajući upotrebom ultramarina, kromoksidnih tonskih slijevanja, pritom akcentirajući svoje likovno ushićenje crvenim, žutim i oker tonovima. Suptilno doživljavajući izvorište, načas se okrene tamnijim tonskom odnosu, i nađe se u zakošenom odnosu vertikala (stabala uglavnom) koje u kompozicijskom smislu završavaju likovni predložak.
Sazvučje boja u svim njenim listovima glavne su vrijednosti svakog njenog novog likovnog saznanja, bez nemira o općoj spoznaji opisnosti.

MARKO DEMICHELLI

..... Ona ne teži za fotorealizmom opisivanja i prepričavanja pejzaža već slika d o ž i v l j a j pejzaža.
Njezin pristup pejzažu dakle počiva na potrebi da iscijeli iz njega sokove i iznalazi djevičansku prirodu koja nažalost nestaje pred urbanim nasiljem.
Ove akvarele stoga doživljavam kao euforiju mirisa lavande, hladovinu maslina i borova, svježinu čistog zraka, miris suncem osušene trave iz polja i dubinu modrog mora, a također kao spontani draž kolorita i razigranosti ritmova. .......

MARIO KLAIĆ