Josip Bosnić

"... Bosniću polazi za rukom tako ovladati slikarskim metierom da danas pred nas može izići s pregršt lijepih i u likovnom smislu dorečenih, cjelovitih slikarskih realizacija. Ovaj lijepi rezultat, Bosnić u prvom redu ima zahvaliti svom
razvijenom crtačkom umijeću. Ovo mu, naime omogućava spontanost, prirodnost izraza, pa njegove forme stoga djeluju čisto, sigurno rezane. Ta ista crtačka suverenost omogućava mu još nešto (ono što se tako lako ne postiže), a to je da ima pregled, kontrolu nad cjelinom, ne dopuštajući ni jednom dijelu slike da se svojom ekspresivnošću otrgne, izdvoji I tako razbije cjelinu slikarske zamisli."

Ivan Krstulović

"...Bosnić organizira sliku svečano ispočetka podređujući sve svom bogatom snažnom osjećaju za čvrstinu kompozicije, a zatim postiže kolorističke vrijednosti do one mjere kad boja djeluje smirujuće."

Ante Novaković

"...Već do sada ga upoznasmo kao vješta slikara mrtvih priroda, uravnoteženih kompozicija na kojima uvijek iznova isprobava mogućnost novih kolorističkih rješenja. Plijene jasni prizori interijera i urođeni zadani sklad gdje istaknuta figura ili namaz samo podupiru gotovo kiparsku čvrstinu s čijim se zadaćama naizmjenice susreće.lz takve nas sobne atmosfere, ovaj put iznenada izvodi u intimistički zamagljen, topao svijet dalmatinskih gradova i sela."
Ljubomir Gudelj

"...Za svoje umjetničko samopotvrđivanje I dokazivanje Bosnić je izabrao možda najteži mogući put, put na kojem se umjetnost dokazuje možda jedino umjetnošću, a suvremenost samo stvarnom vrijednošću likovne misli i talentom.
...Bosnic se doista trudi da sve što kazuje ostaje u korelacijama istinskog, čistog, zapravo iskonskog doživljaja, tog jedinog svjedoka svake slikarske istine. U tom smislu njegovo slikarstvo se javlja kao jedno od mogućih i zbiljskih utočišta pred nepogodama vremena. "

Mario Kezić

"...Drago mi je moći kazati da osjećam kod Bosnića iz godine u godinu uočljivo sazrijevanje, zgušnjavanje i sintetiziranje evokacije njegovog slikarskog svijeta u kojem su se već na početku mogli osjetiti odjeci njegovih studentskih godina kod prof. lvana Krstulovića kao i njegovo neprikriveno divljenje prema jedinstvenoj slikarskoj poruci Emanuela Vidovića, čije je slikarsko djelo shvatio kao reper, kao putokaz, kao ideal."
Kruno Prijatelj

"...Jer autorov automatizam jest disperzan, budući da ritmičko jedinstvo ponajprije ostvaruje linijom pastelne boje koja zahvaljujući intenzivnom svjetlu i sveobuhvatnoj grafističkoj teksturi, stremi punoj refleksiji, izlasku iz prepoznatljivih kontura koje ponekad u sjećanju provociraju drukčiji poredak stvari, nepresušnu inspiraciju."

Ante Novaković

Rijetke su izložbe u kojima se autor pojavljuje kao izlagač, pisac
predgovora i promotor.
Upravo jedna od takvih je izložba mojih krajobraza u kojoj s dubokim
impresijama, proživljavanja božanske prirode izlažem na uvid likovnim
poklonicima i prijateljima svoje umjetničke zapise slikom i rječju.
Ovog puta promišljajući koncepciju i osmišljavanje izložbe, odlučujući se
za krajobraze, razmišljah o mnoštvu sintagmi što nas povezuiu uzročno-posljedično.
Naime, sve počiva na istim temeljima i njih se nadograđuje čvrsto ili
krhko, Iažno ili istinito.
Bez obzira radi li se o tematici krajobraza, interiera, mrtvih priroda,
sakralnih tema, ljudskih likova... dovjek treba biti svjestan o temeljenju na
duhovnoj božanskoj prirodi od prapočela.
Ako smo stotinama godina likovnost prepoznavali kao umijeće ljudskog
duha, prožetog božanskim, i osmišljeno umijećem njegove tjelesne vještine
(ruku), nema nikakva razloga ne doživljavati je i dalje takvom.
Usprskos tendencijama destrukcije koje se nažalost medijski promiču na
svim razinama pa i u svijetu likovnosti, još jednom nastoiim dokazati i pokazivati
svoju opredijeljenost istinskim vrijednostima ne lutajući bespućima i ne tražeći
umjetnost gdje je ne mogu pronaći.
Ovim pozivam na lirska proživljavanja prispodobiva duhu koji s
udivljenjem osjeća živu prirodu oko sebe, koju je Bog za nas stvorio, istinsku i
neporecivu.
Kao što je svaki trenutak našeg života neponovljiv tako su naša ostvarenia
neponovljiva i utoliko vrijedna pa ih trebamo proživljavati kao istinski dio sebe
koji vječno traje u neprolaznom i beskonačnom.
Svrha i cilj nisu revolucija nego evolucija; kontinuitet u neprekidnom
trajanju, originalnost u sličnostima, samo mali titraj beskonačnosti, jedna
kapljica ljubavi, samo mali korak naprijed, mali i samozatajan...

Josip Bosnić