Ana Filipović

Tanahnost i grč, suptilnost dodira i upisanost energije značajke su koje se isčitavaju u djelima Ane Filipović.
U slikarstvu discipline i neposrednosti prepoznaje se likovna kultura i zanos u temama izmjenjivanja
univerzalnog i intimističkog.
S različitim stupnjem činjeničnog, od figurativne asocijativnosti predmetnog do dodirivanja apstraktnog.
Formu doživljava Ana kao jeku oporosti, utisnutost taktilnog u nemjerljivost. Postoji dakako kadar slike,
kompozicijska uravnoteženost elemenata u prostoru slike, u njegovanosti tona, u dojmu izlazi
iz svoje fizičke ograničenosti.
Objektivno scenarij slike je jednostavan, no značenja koja se otvaraju imaju i enigmatsku notu.
Ana inzistira na atmosferi slika, pa i u odricanju od priče u pročišćenim scenama.
Slobodnom gestualnošću i pravilnošću poteza (prepoznatljivog rukopisa) ispunjeno je slikarsko polje
sa slojevima boje koji dinamiziraju njegovu prostornost.
Ana Filipović stvara bez kalkuliranja, svježinom izričaja reagira na pojavnosti svijeta. Njen kreativni
luk primjer je suvremene slikarske osjetljivosti, iskrenog pristupa kojem se mora vjerovati.