Dina Jakšić

SVIJEST O SLICI

Dina Jakšić mlada je hrvatska slikarica školovana u Italiji a, kako se rado ističe, bračkih, dakle mediteranskih korijena. Sigurno da u njenim radovima možemo, ako hoćemo, pronaći osobine zavičajnih određenja, no ja radije zapažam individualni pristup suvremenoj likovnosti.
Dini Jakšić svojstvena su traganja usmjerena odnosima likovnih sredstava, a tek potom možemo gonetati osobine podneblja, kao što su svjetlo, boja, ili pak skladbena jasnoća. Ova slikarica pripadnik je danas raširenog (neo)apstraktnog ekspresionizma. Taj termin koristimo u najopćijem smislu, jer ovdje nije riječ o preuzimanju postupaka iz doba nastanka tog termina-pokreta (u New Yorku četrdesetih godina prošloga stoljeća). Tada se, uz ostalo, isticalo da spontanost slikarskog postupka oslobađa kreativnost podsvijesti. Kod naše umjetnice riječ je o ekspresivnoj gesti uz prisutnost svijesnog slikotvornog odnosa. Dina Jakšić slikarsku izražajnost ne postiže samo glasnim bojama, kako se često pojednostavljeno tumači ekspresivno određenje. Primjerice i njena izložba u Supetru 2004. godine, naslovljena je "Vedre boje Dine Jakšić". Boje joj jesu vedre i glasne. No to su samo neke osobine. Osim zvučnim koloritom sliku gradi plastičnim skladbenim odnosima, crtačkim tragovima, te materičkom osjetilnošću površine. Svaki od tih slikarskih kadrova posjeduje svoju okosnicu, čvrste okomite i vodoravne poteze, lake rukopisne niti, kromatske naglaske i prozračne partije, duboke i razrijeđene tonove, pa jezgru, središte energetskih silnica, pomaknuto od mehaničkog središta formata slike. Tijekove tih dinamiziranih ritmova Dina zna potcrtati ponekom ucrtanom strijelom, želeći upozoriti na razložnost kretanja unutar svojih nefigurativnih skladbi. Riječ je, stoga, ne o trenutnoj ponesenosti, nego o postupnom procesu nastanka slike, sve u svemu o složenom umijeću.
Prethodno je radila kolaže. Osjetilno i umješno sučeljavala je različite materijale, te se u tim opitima tvarnih preobrazbi služila i paljenjem. I zaista, "Dina Jakšić nudi drvu mogućnost preobrazbe putem paljenja, te u tom procesu destrukcije/kreacije izražava mijenu svih stvari." (Rivka Spizzichino, 2006.).
Biranim novinskim, dakle slovnim aplikacijama u kolaže je unosila i značenjske natuknice.

U Italiji su ti izresci hrvatskih novina značili potpis hrvatskog identiteta. Novine imaju za Dinu Jakšić i mnogo šire značenje od potpisa pripadnosti, ili dobrodošlog likovno-gradbenog materijala. Donose sugestije mnogolikog konteksta prostora i vremena u kojemu živimo. U svom novijem radu "Prekretnice" (2007.) slikarica je konceptu-alizirala svoj rad, razmišljajući o društvenim odnosima koji su utjecali na stvarnost slike. Upozorila je na tu dimenziju tako što je cijelu sliku obložila novinama, ostavljajući tek prorez za identifikaciju zapakiranog. Intervenciju umnaža mijenjajući novinske tekstove svojim tekstovima i slikovnim prilozima, te ponovnim tiskanjem osobnog konteksta na novinski papir.

Recentni ciklus slika, kojega Dina Jakšić upravo predstavlja splitkoj publici, manje je opor od prethodnih kolaža. Dapače, Dinina ulja djeluju naizgled opušteno. Intonacija im je više lirska nego li dramatična. Međutim ta izgledna lakoća stvaranja slike posljedak je iskustava, znatiželje, hrabrosti i iskušavanja mogućnosti likovnog govora. Autorica je apsolvirala iskustva kako materičnosti tako i skladbene odmjerenosti. Lijepo je pročitati da su kompozicije Dine Jakšić "stanoviti njezini autoportreti, a i ambijentalno-regionalne mape, njezine prirodne, južnjačke, otočke sredine" (Duško Kečkemet, 2004.). No slikarica je znala zatomiti svoju ishodišnu podlogu i posvetiti se stvaranju "bez jeftinih, populističkih ustupaka".
Pomak od doslovnog prema sublimiranom te univerzalnom, taj čin nadrastanja razložan je slijed slikarskog zrenja. Antonio Mariano Cetta jasno je zamijetio (2007.), da u Dine Jakšić "djelo predstavlja sebe sama i ništa drugo. Njegovo značenje je u njegovoj fizičnosti, njegovoj dinamičnosti, izražajnosti boje i oblika na vrlo dinamičan način". Uz osobine regionalnih svojstava, više puta istaknutih u predgovorima njenih izložbi, te "mladenačke žestine" i ekspresivnog predzanaka, u konačnici djela možemo ponajprije očitati apsolvirano obrazovanje, kultiviranu moć slikarske tvorbe, te promišljanje o činu stvaranja.

prof. Guido Quien