Katić Skračić Vesna

˝Radovi Vesne Katić su prožeti bolom i žaljenjem za izgubljenim vremenom, možda upravo majčinskim tugovanjem za propuštenim i utrnulim životima lutaka kojima manipulira. Svoje lutke će i dodatno obojati jednom finom nijansom plavkastog bljedila da bi prekrila njihovu svjetovnu potrošnost i metaforički otvorila stvarnost ˝iza relativističkog ogledala˝. Iza ogledala i onako je sve iskonstruirano i paradoksalno poput assamblagea, i sve je izvedeno kroz uvrnutu montažu citata. Lutka onda postaje plava jer iza ogledala vlada brzina svjetlosti i emocija. Lutka ondje sama otvara oči, ali u očima nema zjenica jer ona gleda u sebe otkidajući dijelove vlastitog tijela i slažući ih u suludaste konglomerate...˝

Vladimir Risimondo, ml. (1998., Slobodna Dalmacija)

˝Svijet lutki i formi koje Vesna stavlja u nove kombinacije i zavisnosti tražeći i nalazeći module čitanja i značenja njihovih međusobnih veza. Drvo, žicee, konopi, gips, čavli, konci, tekstovi, umetnuti predmeti na tragu su uvijek pojačavanja jedne ideje koja je ponekad od prve jasna i doslovna, ali još češće enigmatska, sofisticirana i suptilna, ideja koja tangira neke egzistencijalne i svakako antropološke situacije i stanja. Između infantilnog i ozbiljnog, naivnog i filozofskog, doslovnog i simboličkog kreće se ovaj interes umjetnice - interes za značenja stvorenog djela koje nosi i gotovo ambijentalno iskustvo svojevrsnog ansambla...˝

Ive Šimat Banov