Miran Palčok

"Nastojanja MIRANA PALČOKA svojom morfologijom, ali i tretmanom naracije pokrivaju jedan nezaposjednuti likovni interes u splitskom likovnom krugu.
Spomenuli smo naraciju. Ona čini uz likovno osnovom slikarstvu. Njeno učešće u tom poslu, oko ovih slika, daleko je od nadrealističke brbljavosti, njene barokne samodopadnosti. Ona je tu u igri, ali nije ni glavna ni glasnija od likovne komponente, koja sve rješava, ostvaruje. Pri tom je narativno sveprisutno, ali kao bogata matrica, fond - ruka voditeljica koja pomaže slikaru pri njegovu prevođenju na likovno. A amebasto razlivene forme kao da su došle do nas iz nekih drugih, tuđih ( također likovnih ) svjetova .
Crtež u svojim solima je zatvoren, onakav kakvom su skloni svi kipari svijeta. Određen, obrubljujući šaru najčešće jedne kolorističke grupe, na način koji je naše likovno iskustvo naučio da očekujemo od njega spor protok likovnog fluida. Kad tamo, ovdje na ovim slikama i crtežima, uprotiv našem iskustvu istom likovnom impostacijom Palčok postiže likovnu provedbu koja se često obješenjački spusti meko i elegantno, duhovnim slapom, pa zapraska prijelazom iz ritma u ritam što daje ovim crtežima finoću, a likovno uobličenim pričama jasan narativni protok."

Andro Filipić
( dio predgovora iz kataloga izložbe "Priče, Snovi i Iskustva" u Splitu 1992.)

"Povremeno bilježeći anegdote iz života Miran Palčok stvara vlastiti nekonvencionalni umjetnički svijet vodeći intiman dnevnik neopterećen zakonitostima i pravilima. Kod njega ne pratimo stvaranje zadanog slikarskog ciklusa, pripadnosti stilu ili skupini .
U nepredvidivim vremenima njegov rad je nepredvidiv. Stvarajući mimo pravila, osobno komentira izabrane, doživljene i odsanjane trenutke tankoćutno pronalazeći nova značenja.
Brižno njeguje crtež slikajući na odbačenom kartonu, starom komadu drva, kemijskom olovkom na slučajno sačuvanom papiriću potpisuje gotova djela prepoznatljiva rukopisa.
Iznenađuje nas kratkim bajkama zaslađenim žličicom humora dragim poput davno izgubljenih uspomena. Naslov koji ih prati dopuna je značenja pun obrata ali bez obaveze prihvaćanja . Preoblikovati stvarnost jednostavnim načinom, smisliti vic, kratak aforizam prihvatljiv nestrpljivu suvremeniku, redoslijedom riječi mijenjati kontekst i smisao, a zanimljiv san ljepše prepričati nit je koja protiče povezujući sve ovo u jednu cjelinu.

Ljubo Gudelj - Velaga
(dio predgovora iz kataloga izložbe u Imotskom 1994. )