Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na
JAVNI RAZGOVOR
______________
Lena Disopra & Marko Stamenković
u okviru projekta Tijelo koje gori
______________
PETAK, 3. SVIBNJA 2019. u 18:00 sati
Kuća Šegvić na Peristilu (zadnji kat)
Centar za integrativnu bioetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu
Poljana kraljice Jelene 1, Split (ulaz do nekadašnje Splitske banke)
Slika: Flor Maesen (Belgija)
________________
TIJELO KOJE GORI
Javni razgovor:
Lena Disopra & Marko Stamenković
Dvoje povjesničara umjetnosti govorit će o fenomenu samospaljivanja jedinke kao aktu pružanja otpora u uvjetima radikalne društvene nejednakosti, o instrumentalizaciji moći putem raspolaganja vlastitim tijelima, o performativnom potencijalu gorućeg tijela unutar sustava simbola vizualne komunikacije, kao i o kustoskoj koncepciji i izložbi TIJELO KOJE GORI, koja se u svibnju otvara u podrumima Dioklecijanove palače na poziv Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika (HULU Split) u suradnji sa Odsjekom za film i video splitske Akademije likovnih umjetnosti (UMAS).
https://www.facebook.com/events/352134732102922/
Vidimo se!
O projektu Tijelo koje gori
______________
Projekt TIJELO KOJE GORI bavi se vizualnom, tjelesnom i jezičnom retorikom protestnog samo-žrtvovanja. Ovdje se, u formatima edukativnog i izložbenog programa (s posebnim naglaskom na dokumentarnom materijalu), ima za cilj propitati tematika koja obuhvaća sljedeća pitanja: suvremene filozofije i politike života i smrti; instrumentalizacija i auto-instrumentalizacija ljudske smrtnosti; humanost i dehumanizacija; javni prosvjedi; političko samoubojstvo i protestno samo-žrtvovanje; samo-spaljivanje u globalnom kontekstu, a posebice u Centralnoj, Istočnoj i Južnoj Europi tijekom druge polovice dvadesetog i na početku novog stoljeća (1968-2018); demokracija, građansko društvo i građanski otpor mračnoj strani kako komunističkog tako i demokratskog ideološkog sustava; uloga individue u datim uvjetima; uloga riječi i tijela, ali i slike i vizualnog jezika komunikacije u formuliranju javne poruke, koja se ovdje analizira na nivou strateške političke racionalnosti vidljivog u javnom prostoru. Centralni fokus projekta predstavlja formiranje određenog svjetonazora putem vizualne, tjelesne i jezičke komunikacije u kontekstu individualnog protestnog samo-žrtvovanja – posebice u nepravednim uvjetima poremećene društvene jednakosti, kontaminirane slobode izražavanja i nasilnog ugrožavanja ljudskog dostojanstva.
