Evgenij Glinski

Recenzija prve samostalne izložbe "Prije kiše":

Oscilirajući između više solucija i kiparskih razrješenja, kušajući razne mogućnosti u rasponu od povjerenja u legendarne kiparske postulate, oporuke i zavjete svojih kiparskih otaca do traganja za neiskušanim i nedirnutim prostorom, ovaj čovjek naglašenih i uzbunjenih strasti, žestokih izričaja i gorljivih uvjerenja koji se pita o Prvim i Posljednjim stvarima svijeta, ustrajao je s jedne strane na jasnoći, plastičnoj askezi i rigoroznosti svojih stvorenih organizama, a s druge strane sadržajnim ambivalencijama i raznorodnim značenjima djela u rasponu od doslovnih do "metafizičkih", od ontoloških do simboličkih...
...U tim paklenim i rajskim dilemama života bilo je nužno kiparsko (oblikovno) poštećenje i sam oblik ostvariti u njegovoj golotinji, doslovnosti i čistoći.

Ive Šimat Banov