Romić Miljenko
Motiv njegovih slika je lik žene, uvijek postojane i vrlo stabilne impostirane na Romićev krajolik ili na površinu slike ispunjene ornamentalnim cvjetnim oglavljem odnosno pokrivačem. Tu nije riječ o poeziji ženskog lika koje postaje tijelom, a prestaje biti zidom već obratno to su iskipareni, okamenjeni likovi, povijeni oštrom povojnicom čiji zid puca pod magnetizmom lebdeće ili zakriljene crkvice. Odsutnost osobnosti i putenosti ženskog lika, a kroz zamah senzibiliziranih crta lica, Romić oblikuje arhetip žene i u suodnosu s tvorbenim sastavnicama kompozicije, uspostavlja metaforu univerzuma. Njegove žene su heroine koje nas molećljivo, majčinski gledaju. U semiotičkom tumačenju one su naše žene, majke, čuvarice ognjišta i duhovnosti, one su naša Bogorodica s ružičnjakom na oglavlju koje postaje svetokrug.