Neli Ružić

Izjava autorice o svom radu:

U mojim radovima istražujem osobno i kolektivno sjećanje i zaborav u odnosu na tranzicijske identitete. Koristim različite medije poput fotografije, objekata, instalacija i video instalacija, te često radim procesualne radove kroz duže vremenske periode. Neki od mojih radova su zamišljeni kao vremenski strojevi, a problem vremena, heterokronije i memorije provlači se kroz cijeli moj rad.
Iskustvo migracije: geografski, povijesni i osobni diskontinuiteti odražavaju se u radovima na više načina: od odsutnosti do ponavljanja, tragova i novih ispisa (palimpsest) do transformacija. Preklapaju se društveno i emocionalno. utopije prošlosti i osobne mikroutopije, povijest i pejzaž.

U projektu Strategije zaborava (2005/06), materijalni tragovi nastali brisanjem (poput gumice za brisanje ili korektora) preuzeti direktno iz prakse negacije i radikalno različitih označavanja povijesti, formiraju nove pejzaže. Kartografija vremena i neophodne utopije (2007.) prizivaju idealno ne-mjesto, utopijski međuprostor koji je karakterističan za moju umjetničku i životnu poziciju.

Zanimaju me intimni slojevi povijesti i stalno prisustvo prošlosti u sadašnjosti. Tako u video-instalaciji Jama (2011. u kolaboraciji s Marie-Christine Camus) propitkujem odnos politika zaborava i memorije u odnosu na mjesto kolektivne traume.

Trokanalna video-instalacija Pjesme za budućnost (2013.) neka je vrsta arheologije međugeneracijske memorije i temporalnosti kroz odnos ideologije, emocionanosti glazbe i pejzaža.