Pronađene slike
Wojciech Tylbor Kubrakiewicz dobitnik je Grand prixa na prošlom, sedmom izdanju Splitgraphica 2015. godine, te je samostalna izložba, na kojoj taj umjetnik izlaže dio svog grafičkog opusa, organizirana u sklopu programa osmog Splitgraphic bijenala.
Poljski umjetnik i profesor grafike na varšavskoj akademiji i sveučilištu u Indiani izlaže ciklus grafika pod nazivom Pronađene slike (Found images), kojem pripadaju i nagrađeni radovi iz 2015. godine, kao i nove radove nastale tijekom posljednje dvije godine u SAD-u, gdje je Kubrakiewicz gostujući profesor. Ciklus Pronađene slike započet je 2013. godine, a odabirom izloženih radova, na petnaest grafičkih listova, prati se evolucija grafičkog likovnog jezika ciklusa.
Cijeli grafički opus Kubrakiewicza inspiriran je njegovim putovanjima, a pogotovo ova serija pronađenih slika koje nalazi na Dalekom istoku, u Japanu i Zen vrtovima koje susreće u Kyotu. Grafički mu se listovi temelje na dualnosti likovnih elemenata i slika, koja se odražava i u dualnosti grafičkih tehnika koje umjetnik koristi.
S vlastitih putovanja kao podloge vlastite kreativnosti umjetnik “donosi i skuplja” različite artefakte, objekte iz muzeja, dijelove arhitekture ili obične predmete koje susreće. Te predmete apstrahira i/ili koristi realan fotografski prikaz i stvara simbole i grafičke znakove. Oni su fragmenti, citati njegovih putovanja i doživljaja, koji često sa sobom nose osjećaj isključenosti iz okoliša i kulture u kojoj ih je zatekao. Pronađene predmete, simbole koji postaju grafički znakovi umjetnik kasnije spaja s krajolikom koji pronalazi kod kuće u vlastitom okruženju. Kubrakiewicz sintezom ovoga “drugog” i ovog “poznatog” razrješava spoznaju da nikad nećemo biti dio kulture koju posjećujemo i s kojom se susrećemo, većinom je gledamo izvana prilikom putovanja, jednako kao što ni sami uistinu ne puštamo “unutra” posjetitelje svoga grada. Međutim, Kubrakiewicz sintezom stvara novi kontekst za poznato i nepoznato, te su ta dva elementa supeponirana na grafičim listovima u različitim likovnim prikazima. Urbanom pejzažu grada, u ovom slučaju Varšave, motivi poput skladišta, zapuštene ulice, pločnika, superponirani su donesenim objektima s putovanja; neprivlačno je postavljeno nasuprot egzotičnom. Ti novi grafički znakovi su postavljeni nepovezano i proizvoljno na površini i oni se često ponavljaju na različitim grafičkim listovima, u različitim kombinacijama kao memento putovanja čemu svjedoče i nazivi pojedinih grafika kao Rekonstrukcija, Voyager, Fragmenti…
Dvojnost slika i grafičkih znakova se odražava i na razini kombinacija dviju grafičkih tehnika – digitalnog tiska i linoreza. Precizni raster linoreza, sivih ponavljajućih linija koje ocrtavaju i gdje prepoznajemo motive urbanog pejzaža. Kubrakiewicz navodi kao utjecaj refleksiju o Zen vrtu gdje je prividna proizvoljnost elemenata odraz volje i reda.
“Radim intezivno s fotografijom. Facsiniran grafičkim radovima starih majstora i suvremenim masovnim medijama transformiram slike u linije. Ova dualnost je dalje naglašena kombinacijom klasičnih grafičkih tehnika i modernih strategija. Horizontalna strogost linija linoreza, njihova konzistencija i predvidljivost podsjećaju na uzorke u Zen vrtu utisnute u pijesku gdje grupa kamenja postavljenih naizgled slučajno izgleda poput otoka. Proces slaganja kompozicije nije nikada završen. Ja tražim bez potrebe da otkrijem.” (Izjava umjetnika / Artist’s statement)
Ciklusu Pronađenih slika umjetnik pridodaje i nove radove nastale u SAD-u sada u tehnici sitotiska, gdje pronalazi jednake razlike između Europe i Sjeverne Amerike kao i između Europe i Dalekog istoka, a koje kod njega izazivaju jednak osjećaj isključenosti. On je, kao i ranije, pokušava razriješiti zaronom u vizualnu kulturu bez potrebe da je razumije. Novonastali grafički listovi u sitotisku su jakih, žarkih, plošnih boja, te su kombinirani još uvijek s ponavljajućim elementima iz prijašnjih radova. Temelje se ponovno na superpoziciji različitih elemenata, matrica, fotografija, ali pretpostavljaju i novu društvenu i kulturološku cjelinu i to kako ona utječe na umjetnika.
Nagrađeni ciklus Pronađene slike Wojciecha Tylbora Kubrakiewicza na Splitgraphic bijenalu promiče suvremene tendencije u grafičkoj umjetnosti: promišljanje i upotreba grafičkog znaka, reproduktivnost grafičkog djela, ponavljanje kao propitivanje originalnosti jedne od glavnih značajki umjetnosti, poštivanje tradicionalnih grafičkih tehnika, ali uz svjesno, promišljeno korištenje novih suvremenih načina izražavanja – digitalnog tiska. Također, grafički opus Kubrakiewicza odgovara modernosti prostora Salona Galić, koji Splitgraphic kao bijenalna manifestacija koristi po prvi put i izložbu organizira u suradnji s HULU-Split, smatrajući to važnim temeljem za djelovanje, ne samo na međunarodnom nivou, već u smislu razvijanja suradnji na lokalnoj razini umjetničke produkcije.
Marina Petit
