Festival Suvremene Umjetnosti / 11. ALMISSA OPEN ART '' Emergency / Hitnost :: Almissa Open Art 112 ''

KATALOG ovdje

_________________

Hitnost je nametnuti oblik vremena, ali i poziv na budnost. U stanju hitnosti prisutan je osjećaj da smo out of time, da nema vremena ni odgode. U isto vrijeme, paradoksalno, percepcija vremena se ekspandira i sjecka do najsitnijih dijelova, nanosekunda koje postanu fraktalni beskraj. Rastvara se unutrašnjost vremenskog stroja, koji uostalom već odavno i nije mehanički, simbolička preslika univerzalne vrtnje, nego njen elektronski prijevod u liniju sastavljenu od nula i jedinica.

Hitnost, dakle, nema veze samo s brzinom reakcije, već i s promjenom u percepciji vremena.

Iako se za nju možemo unaprijed pripremati, planirati i razraditi procedure, iskustvo takvih reakcija upućuje na prostor sinkroniciteta, koincidencije ili gubljenja kontrole, volje ili apatije. Adrenalin trenutno povećava snagu, percepciju i intuiciju. Dok gasimo vatru otvara se neki drugi prostor u nama, snaga ljudskosti, zajedništva, empatije. Odjednom znamo da nismo sami.

Temu ovodišnjeg Almissa Open Art Festivala predložila sam još prošle (2019.) godine. U međuvremenu nas je imperativ hitnosti sustigao, gotovo i prestigao, njena prisutnost u svakodnevnici postala je očigledna. Izvanredno stanje i hitnost oduvijek su bili dio suvremenosti, 1940. godine W. Benjamin u svojoj osmoj Tezi o filozofiji povijesti piše: »Tradicija potlačenih uči nas da “izvanredno stanje” u kojem živimo nije iznimka, nego pravilo.« ¹ Izvanredno stanje koje je sada samo prekriveno hitnošću pandemije. Namjera je ovogodišnje Almisse portretirati ovaj globalno nametnuti koncept, njegove implikacije u suvremenosti i u našim životima te neizvjesnost kao polugu strategija političke i ekonomske manipulacije.

Eksperiment izolacije i iskustvo izvanjske tišine, omogućili su usmjeriti pažnju na unutrašnje prostore trajanja. Istovremeno se, kroz virtualne prozore, dogodilo ubrzanje i nezaustavljivi prodori izvanjskog. Sada još više nego ranije, u virtualnoj povezanosti i fizičkoj udaljenosti, javno zadire u privatni prostor na novim razinama. Drukčiji ritmovi i percepcije vremena, suprotne i konfliktivne temporalnosti postale su duboko osobno iskustvo: usporavanja, ubrzavanje, čekanje rezultata, vrijeme bolesti i neizvjesnosti, iscrpljenosti, nemogućnost projekcije budućnosti.

Više nego ikada prije hitnost nekih drugih postala je i naša, jasno nam ukazavši na povezanost svih na jedinoj nam planeti. Kao da je ovaj chiaroscuro scenarij osvijetlio i naglasio sjene prašine nagomilane ispod tepiha.

Već dugo smo svjedoci raspadanja tkiva na svim razinama. Zdravstvena kriza bila je već itekako pripremljena ekološkom krizom i klimatskim promjenama te izrabljivanjem prirodnih resursa, uključujući i ljudske. Iako je zaustavljanje aktivnosti na trenutak zamrzlo sliku sunovrata, po svemu sudeći ovaj virus je i posljedica narušenih ekoloških sustava u doba Antropocena. Nevidljivi virus je na jedan trenutak zaustavio mašineriju,  i osvijestio povezanost, fragilnost, kao i emancipacijsku snagu ranjivosti. Ali, osvijetlio je i bolno oštar reljef nejednakosti.

Simptomi kronične bolesti modela neoliberalnog kapitalizma postali su vidljiviji: rastuće siromaštvo i nejednakost; nefunkcionalnost tržišnih modela zdravstva; rasizam i ksenofobija; nasilje prema najugroženijima – poput žena, osoba starije životne dobi, izbjeglica i migranata; porast nacionalizma i populizma, perfidnih oblika kolonijalizma, turizma – autizma svijeta, gentrifikacija gradova koja guta javne prostore i zajednice.

Budućnost može postati zastrašujuća distopija uz duboke socioekonomske probleme,  prijetnja tehno(loškog)- totalitarizma koji se naslanja na već prethodno uspostavljene dinamike kontrole i abolicije slobode. Voda nam je do grla, odavno je za sve prekasno, ali prekasno je i za odustajanje. Imamo li plan za jučer? Kako se može pripremiti teren (pa makar od jednog metra kvadratnog) da ne dopustimo povratak na staro sutra?

Almissa Open Art ulazi u svoje 11. izdanje, koje smo preimenovali u broj hitne službe 112, kako bismo naglasili dvije stvari – seciranje koncepta hitnosti, ali i mogućnosti umjetnosti da dijagnosticira i pokreće procese u pulsirajućoj sadašnjosti. Jean-Marie Gustave Le Clézio predviđa da ćemo »jednog dana možda saznati da nikada nije postojala umjetnost, već samo medicina.« ²

Kroz intervencije, akcije, performanse i projekcije te druge hibridne forme obraćat ćemo se publici, slučajnim prolaznicima grada Omiša, govoriti glasno i šaptati o disfunkciji svijeta, tražiti nove smjerove kretanja, izazvati postojeće strukture. Dovesti u odnos umjetničke prakse direktne akcije u javnom prostoru i poetično guranje granica vremena, neophodno, uzaludno, suludo, salto mortale koji može promijeniti redoslijed, alterirati sustav koji kolabira na konkretnim i nevidljivim razinama, kolektivno, individualno i potkožno.

Ovogodišnja Almissa će » pozvati na ponovno osvajanje osobnog prostora, ali i zajedničkog javnog prostora grada » ³ , upućivati na brižnost kao oblik otpora i »solidarnost kao nužni preduvjet razvoja zajednice « ⁴ . Upozorit će na sužavanje osobnih sloboda, na privremenost kao stalnost, nepouzdanost oslonca i izvjesnost lavine kao metaforu vremena koje živimo.

Uvjerena sam da umjetnost kao polje senzibiliteta i solidarnosti može pridonijeti kulturi nježnosti i jačanju spona koje nas drže zajedno. Osjećaju zajedništva, »novog čulnog tkanja u kojem prozaične aktivnosti stiču poetsku dimenziju preko koje stvaraju jedan zajednički svijet«, ono što Rancière naziva »preraspodjelom osjetilnog«. ⁵

U doba hitnosti, čini se još važnijim, kako kaže Rancière, da se pitanje odnosa estetike i politike podigne na ovu razinu, razinu osjetilnog razgraničenja onoga što je zajedničko zajednici, oblika njezine vidljivosti i organizacije. ⁶ Možda je upravo u vremenu kada hitnost nadglašava suvremenost, moguće anticipirati novo tkanje zajednice?

Neli Ružić – kustosica Almissa Open Art festivala 112

_________________

1 Benjamin, Walter, Eseji, Nolit Beograd, 1974., str. 83

2 Le Clézio, Jean-Marie Gustave u Deleuze & Guattary, Što je

filozofija?, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2017. str. 134.

3 Iz izjave autorice ANE Elizabet

4 Iz izjave autorice Božene Končić Badurin

5 Rancier, Jacques. Politike vremena, Novi osvrt na modernost, Sves – ka br.6, mjesto izdavanja i godina str. 7

6 Rancière, Jacques, 2004, The Politics of Aesthetics, Distribution of the sensible, London, New York, Continuum International Publishing group. str. 18 »The important thing is that the question of the relation – ship between aesthetics and politics be raised at this level, the level of the sensible delimitation of what is common to the community, the forms of its visibility and of its organization. « Prijevod autorice teksta.