Ana Ratković Sobota i Marta Tuta / Nevidljivi krajolik
VIDEO INTERVJU O IZLOŽBI ovdje
AUDIO VODSTVO / VIDEO PREDGOVOR ovdje
VIRTUALNA 360° TURA POSTAVOM IZLOŽBE ovdje
_______________________
Treperenje sjena koje čine sunčeve zrake i vjetar granama stabala, u vrevi života mogu podsjetiti kako je govor prirode nenametljiv. Poziva nas tako na sudjelovanje u igri što se odvija unutarnjom komunikacijom. Slikarice Ana Ratković Sobota i Marta Tuta motive iz prirode koje prikazuju ne odabiru nasumično, već krajolike s kojima su životno povezane. U posljednje vrijeme Ratković Sobota ima fokus na Plitvičkim jezerima. Fotografije s početka prošlog stoljeća što ih koristi kao predloške, podsjećaju na čarobnu izvornost prirode, ali i da su između čovjeka i prirode granice slabo vidljive kada postoji suživot. Dinamika tog skladnog odnosa izmijenjena je masovnim turizmom kao i nedovoljnom brigom za sustave zaštite što utječe na prirodnu ravnotežu ovog prevažnog nacionalnog parka. U Velebitu i Zrmanji kojima također prijeti devastacija, ali i sveukupnom okruženju Paga u kojem trenutno živi, pronašla je nadahnuće slikarica Tuta. Riječ je o crtežima agave, raznovrsnog raslinja, planine, rijeke,… i to manjih i većih formata u tehnici tuša i pera. S razlogom koristi naizgled „škrto“ likovno sredstvo zbog želje da monokromnim prikazima naglasi značajke linijskog opisivanja formacija i raznih sitnih struktura zanosnog krajolika. Način korištenja tehnike i razrada kompozicija pokazuje da slikaricu zanima odnos između pojedinosti i cjeline, kao i težnju da različitom obradom detalja istakne kako mogu biti neovisni od cjeline i čak je u sebi sadržavati. Na uljanim platnima velikih formata Ratković Sobota zaokružuje plohe jezera ili definira detaljnije razrađene površine brda i raslinja. Vodoravnost prikaza odražava pitomost prostora čemu doprinose karakteristični tonovi plave, sive, smeđe i žute boje. Nanošenja boje ponajprije otiskivanjem, iscrtavanjem i „grebanjem“, ali i želja oko kontrole nad slikarskim postupkom povezuje se s procesima nastanka grafike, slikarici vrlo bliske tehnike. Nadalje, na temperama manjih formata, priroda predstavljena kao „provučena“ kroz (plave, ljubičaste, žute) filtere sadrži osobine bajkovitog noćnog prizora i efekt negativa. Premda krajolici Ratković Sobota upućuju da je njihova čistoća izvornog zbog okrutnog odnosa sada prošlost, kod slikarice nema patetike, nego nastojanje oko isticanja jednostavnosti i profinjenosti ljepote prirode. To je također element koji povezuje radove odnosno pristup ovih dviju slikarica. Naposljetku, uočava se da slike i crteži slikarica Ratković Sobote i Tute sadrže referencijalnosti kako u postupcima tako i u odabiru tema, a opet, ono što one rade, i što ih motivira na likovno izražavanje itekako daje poticaj na razmišljanje o nekad netaknutim, a danas nevidljivim krajolicima – odnosno vidljivim i onima smještenim u našem unutarnjem svijetu, što najbolje mogu komunicirati s prirodom koju treba čuvati. „U trenucima kada sam htio / da mi srce bude čisto / saznao sam da je lijepa / ali rijetka osobina / nekih stvari da su vidljive / i da služe prisutnosti“, napisao je u pjesmi Kiša Danijel Dragojević. U nevidljivom krajoliku, u prirodi, danas nam je možda više nego ikad potrebno svjesno tražiti mir i spokoj, doživjeti prisutnost i konačno sklad ponad vreve i grube stvarnosti kojoj je čovjek itekako pridonio misleći da je „ovladao“ i njezinim potencijalima kao izvorom tržišnih resursa.
Nevenka Šarčević
Marta Tuta završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2015. godine. Izlagala je na mnogobrojnim grupnim i samostalnim izložbama. Autorica je knjige crteža pod nazivom “Ručanja”. Tijekom veljače 2015 sudjelovala je na rezidencijalnom programu u Belgiji. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2014. godine.
Ana Ratković Sobota (Zagreb, 1988.) završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Matka Vekića. Izdvajaju se njena samostalna izložba u Tokamachiju, Japan i Laubi te boravak u Leipzigu tijekom travnja i svibnja 2018. i 2019. Oslikala je žensku kaznionicu u Požegi i odjel hitne pomoći KBC Rebro. Živi i radi u Zagrebu. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.