Petar Katavić / Arhitektura

Ovom izložbom prvi put u Salonu Galić predstavlja se umjetnik Petar Katavić, a odabrani radovi se nastavljaju na izložbu održanu u siječnju u Galeriji umjetnina. Od 2017. godine Petar razvija i nadograđuje temelj svojih promišljanja o oblikovanju prostora volumenom što kroz radove nastoji prikazati. Redukcija boje, linija i plohe te jednostavnost u promišljanju likovnosti, autorove su karakteristike rada, a ogledaju se kako u samim naslovima tako i u postavu. Tako je naziv izložbe u Galeriji umjetnina bio Prostor, ponajviše zbog toga jer se radilo o prostorno specifičnoj izložbi promišljenoj upravo prema određenoj prostoriji u sklopu galerije, a naziv Arhitektura ove izložbe logični je nastavak koji odaje fokus autorovih interesa.

Izložba se sastoji od nekoliko likovnih cjelina postavljenih u različitim prostorijama galerije. U središnjem dijelu nailazimo na postav od pedesetpet ploča medijapana dimenzija 40×40 cm preslikanih tehnikom akrilika i to prvim slojem plave boje koja se u segmentima nazire ispod lazurno nanesenog gornjeg sloja bijelih i oker tonova. Tim postupkom autor dočarava naznaku prostora u slici. Dio crteža na pločama su arhitektonski prikazi čistih geometrijskih oblika dok je veći dio  apstrahirane forme. Crteži su nastali graviranjem površine što paralelno predstavlja redukciju i dedukciju. Navedena likovna struktura korespondira sa tri slike većih formata, ulja i akrilika na platnu, na kojima se ističe izrazito crvena boja koju inače autor često koristi u svojim djelima. Odabirom kolorita dobiva se toplo – hladni kontrast naspram oslikanih medijapana. Na ovim slikama, likovnost je građena isključivo apstrahiranjem, a nanizani prikazi trokuta u ovom slučaju predstavljaju piramidu koja je kao najjednostavniji oblik prostora značajna u egipatskoj, srednjoameričkoj, mezopotamskoj, kineskoj, indijskoj, grčkoj i rimskoj kulturi, što autora posebice intrigira. Uz prikaze trokuta, na slikama su ispisane i riječi na njemačkom jeziku kao simboli reda, rada i discipline. Time autor odaje počast svojim precima koji su radili na obnovi poslijeratne Njemačke kako bi stambeno zbrinuli potomke, omogućili im temelje za razvoj, a samim time i utjecali na oblikovanje njihova identiteta. Od ostalih radova tu su još tri ulja i akrilika na platnu koja čine triptih. Nastala monokromatskim pristupom, na njima dominiraju plava i bijela boja s natpisom metal fabrik koji se odnosi na industrijsku izradu željeznih lijevanih elemenata koji su uvelike zaslužni za današnji izgled suvremene arhitekture. Generalno, u svojim radovima, Petar se često referira na velikane moderne arhitekture pa kaže:

Također mi je bitan arhitektonski opus Ludwiga Mies van der Rohea, njegov senzibilitet proporcija, minimalistički pristup arhitekturi koja je svedena na geometrijsku formu koja proizlazi iz njegove težnje usmjerene prema jednostavnim oblicima i odbacivanju nepotrebnih konstrukcijskih elemenata koji u konačnici formiraju arhitektonski čiste građevine čiji čelični kostur predstavlja uklanjanje krutih zidova iznutra i izvana. S. Giedion^[1] tvrdi da Ludwig mies van der Rohe i Le Corbusier spadaju među mali broj arhitekata koji ponovo svjesno unose proporcije u svoje zgrade u pitagorejskom smislu gdje broj ne znači jednostavno samo broj već mu osim kvantitativnih pripadaju kvalitativne osobine kao i brižljivost u proporcioniranju koja je kombinirana sa istančanom obradom materijala.

Iako je estetika Petrovih djela reducirana, minimalistička i jednostavna, u svakom se radu ogleda njegova predanost i posvećenost što smatra najbitnijim čimbenikom u stvaralaštvu. Zaključno, opet ću se kao i u predgovoru izložbe Prostor, referirati na Mies van der Roheovu poznatu krilaticu „manje je više” koja je Petrova nit vodilja i vrlo jasno dočarava finoću i meditativnost koju pronalazim u Petrovim djelima.

Iz predgovora: Ivana Vukušić

[1]             Giedion, Sigfried (1969.), Prostor, vreme, arhitektura, Beograd: Građevinska knjiga.