Dubravka Vojnović / Boje misli...

Kada misli umjetnika poprime boju, pretaču se u slikarstvo. Tako je nastao raskošan koloristički likovni niz splitske umjetnice Dubravke Vojnović, autorica ga naziva ” Bojama misli ” . Dubravkino slikarstvo nastalo je na naslijeđu do sada napravljenog i dorađeno zrelošću dubokih duhovnih promišljanja .

Uživala sam biti svjedokom Dubravkina stvaralaštva, pomno sam pratila procvat u njezinu ateljeu gdje umjetnica njeguje vrijednosti izvornog slikarstva potvrđujući mu bojom umjetničku vitalnost. Iako su slikarski motivi raznovrsni, a i boje se na platnima mijenjaju, Dubravkin stil trajno obilježava žestina poteza. Zadivljujuće energičnim pokretima kista umjetnica gotovo para podlogu i dematerijalizira opipljivo, odmiče se od motiva ponekad do neprepoznatljivosti kako bi oslobodila kretanje platnom i misli oblikovala bojama .

Zavirila je Dubravka u njoj draga mjesta, oslikala je zamamne dalmatinske krajolike, sakralnu smjernu ujedno i veličanstvenu arhitekturu mediteranskog sklada, zagledala se u more, učinila đir i vratila se rodnom Splitu, početku i Grada i njezina života, Peristilu. Dubravka je kistom zabilježila udivljenje antičkim kolonadama, očarana monumentalnom rimskom baštinom prenijela je sklad kamene strukture u likovni izričaj, oblikovala je Peristil bojama vlastite osobnosti : nijansama ljubičaste, zelene i žute. Zaljuljali su se na platnu čvrsti stupovi i kapiteli, zanjihao se Protiron poput odraza na uzne- mirenoj morskoj površini ….i zaustavio se na Dubravkinoj kompoziciji od akrilika i platna. Moćnu kamenu strukturu umjetnica je presložila unutar dimenzija skromnog slikarskog rastera. Na tom su likovnom tragu i dosto- janstvena gotička Pieta, bifore kasnog srednjovjekovlja kao i pročelje dubrovačke katedrale.

Ukoliko nije riječ o urbanim motivima, Dubravka Vojnović arhitekturu slika u suživotu s prirodom. Umjetnica rastače forme i bojom stapa gradi- teljstvo s krajolikom. Slika sa žala ispred komiške Gospe Gusarice vrhunski je primjer ove skupine radova, od izbora motiva do njegove likovne razrade.

Naslikala je umjetnica i prirodu samu, pogled u plavetnilo prenijela je na više likovnih kompozicija varirajući boje mora. Cijeli se ciklus začeo u Dubravkinim izduženim vazama sa cvijećem, u nemirnim krajolicima, pod vjetrom pognutim maslinicima, u oslikanom tekstilu i pejzažima uzne- mirenih boja. Dosegnula je umjetnica prostor apstrakcije, zadržala se, ne baš predugo i često, na slikarstvu čiste boje, jer ipak je kombinacija s prepoznatljivim najbolji Dubravkin kreativni poticaj .

Radovi najsvježijeg datuma potvrda su ovoj tvrdnji: na simbolički snažnim djelima Dubravka zadržava reducirani motiv, u sredini slike ostavlja tek naznaku pročelja, vrata i prozor crkve. Ostatak kompozicije ispunja autoričin rukopis, ekspresivna koloristička gesta i, u odnosu na prethodne slike, pomalo suzdržan izbor boja. Svježine i prozračnosti ne nedostaje, jer one su trajnom sastavnicom svih Dubravkinih likovnih godina. Bilo da se probijaju kroz zgusnute raspupale cvjetove, ili gutaju dijelove pejzaža i arhitekture, Dubravkine bjeline moćna su energetska uporišta likovne priče.

Oslikanom bijelom svilom Dubravka je prije više od dva desetljeća osvo- jila i javnost i likovne kritičare. Njezin tekstil opisivan je kao ” strukturalno jedinstvo čiste umjetnosti i utilitarnog dizajna ” ( I. Šverko ) u njemu je struka prepoznala ” izoštren smisao za oblikovanje odjevnih predmeta po- praćen osjećajem ukusa i mjere, daleko od svih egzibicionizama i zamki sirove aktualnosti ” ( Z. Demori Staničić ). ” Ishodište raznolike palete i igre boja što se skladno utapaju u finu i plemenitu potku od svile sa zlatastim odsjajem i prelivima, treba tražiti u jednom sveobuhvatnom koloritu ovog tla “, zapisala je Nevenka Bezić – Božanić o tekstilu D. Vojnović. Već tada umjetnica je znala i zapisala da “…ostaju još veće mogućnosti traganja…”.

I pogodila je, krenula hrabro ” koloritom ovog tla “,a o rezultatima njezinih mogućnosti svjedoči ova izložba, gotovo retrospektivna, vjerujem ne i posljednja. Na njoj predstavljena djela potvrđuju Dubravkinu likovnu zrelost, stilsku dosljednost i slikarsku cjelovitost kao temelj novom dijalogu umjetnice s bojama misli.

Branka Brekalo