Irena Gayatri Horvat & Olja Jelaska / Cvijet šaronski

CVIJET ŠARONSKI:

Projekt je podijeljen u tri dijela: slike, skladba i video materijal. Kao autorice koristimo mnogoznačnu simboliku broja tri, koji predstavlja ritam i kretanje. Muško – ženska energija uz božanski dodir osnova su kreiranja, i inspiracija u ovoj životnoj igri stvaranja. Simbolizam broja tri promišljeno se provlači kroz sve dijelove projekta čineći tako jedinstvo stvaranja tijela, uma i duha.

Projekt je intimne prirode, gotovo dnevnički zapis ženskog sanjanja života, uvijek aktualna tema potrage za savršenim skladom muško – ženskih odnosa.
Kao što je trodijelna skladba, slike su podijeljene u tri skupine od po 4 slike. Formati su 120 x 120 cm, kombinirane tehnike na platnu. Uz svaku skupinu slika ide i pripadajući tekst pjesama. Slike odišu starinom brevijara, inspirirane ritmičnim ponavljanjem motiva koje pronalazim na starim narodnim nošnjama,uz glagoljična slova.

Poticaj za slike je promišljanje o osnovnim elementima (zemlja, voda, zrak, vatra, eter), protkanim primarnom energijom stvaranja – ljubavlju. Tako koristim oblik kvadrata kao osnovnu podlogu, format slika, što je ujedno i simbol za element zemlju.
Preko statičnih površina slika projicira se film. Pokretna slika doprinosi sanjivom ugođaju izvedbe projekta, sa naglaskom na bogatstvo edenskog vrta. Filmski dio se također sastoji od tri dijela, prati polazni izdvojeni tekst Pjesme nad pjesmama. Isprepliću se bogatstva pejzaža planine Velebit, sa njegovim vatrama i vodama, te rukama stvaranja.

CVIJET ŠARONSKI – skladba Olje Jelaske:

Skladba Cvijet šaronski sadrži tri pjesme skladane za sopran, klarinet i klavir, a na tekstovni predložak prema biblijskim motivima iz Pjesme nad pjesmama. Duh koji prožima zvuk ovih pjesama jest duh ljubavi između Zaručnika i Zaručnice. Njihova ljubav je odraz ili tek djelić univerzalne ljubavi, božanske ljubavi prema čovjeku, one temeljne energije koja prožima ljudski život. Ugođaji triju pjesama međusobno su različiti i donose one različite mijene u jednom ljubavnom odnosu: zbližavanje i udaljavanje, očekivanje, istinska bliskost i želja jednog za drugim. Svaka od tri pjesme započinje uvodom koji donosi solo-klarinet a iz kojeg se svaki put razvija novi sadržaj. Pozadina glazbenog sadržaja jest duhovna sfera, veza između svjetovne i nebeske ljubavi – ono nešto što se ponavlja kroz svo vrijeme ljudskog postojanja. Motiv ljubavi kao polazna ideja ovih pjesama, upravo u prostorima Dioklecijanovih podruma u kojim se osjeća duh starih vremena pa i onog vremena vladavine jednog rimskog cara – tvrde, vojničke i krute energije, koja je i slamala kršćanski duh na samim počecima – motiv je koji je vrlo aktualan i danas kada su baš ovakve najtvrđe krutosti prisiljene na promjenu, na transformaciju. Upravo je ta Božanska ljubav ona tiha voda koja ustrajno i bespogovorno polako rastače sve ono staro i kruto i transformira u nešto novo.

Boja, zvuk i film kao trojna dimenzija korespondira Trojstvu, a motiv ruku koji je višeslojan – znak je prisutnosti, zajedništva, brige za drugog i Ljubavi. Zvuk će se širiti prostorom kao nevidljiva supstanca, slike i boje ostat će zabilježene u svijesti promatrača a film koji se događa u vremenu od 12 minuta objedinit će prošlost, sadašnjost i budućnost kao važnog simbola bezvremene osobine Ljubavi. Na razini duha – prihvaćanje križa i raspete Ljubavi nije nešto teško i bolno, već istinska radost koja osmišljava najdublja egzistencijalna pitanja čovjeka. Svjesnost o prisutnosti Božanske ljubavi otkriva nam najdublje istine o povezanosti Boga i čovjeka, o jedinstvenoj pradomovini svakog ljudskog bića.