Darija Dragojlović / Prirodne nedoumice u veštačkom prostoru

Izložba Prirodne nedoumice u veštačkom prostoru umjetnice Darije Dragojlović dio je suradnje Hrvatske udruge likovnih umjetnika – Split (HULU-Split) i Saveza udruženja likovnih umjetnika Vojvodine (SULUV).

————————

Prva u nizu suradnička izložba HULU Split i SULUV Novi Sad, predstavlja radove srpske umjetnice Darije Dragojlović u splitskom Salonu Galić.

Unutar pomno zaokružene i odabrane izložbene cjeline posebno se ističu crteži naziva Vještačke tvorevine. Radi se o sustavu nanizanih lingvističkih i slikovnih pojmova bez značenjske veze, autonomnim misaonim konstelacijama, koje sažimaju, poput priručnika o razlikovanju artificijelnog od prirodnog, antropocentričnu sliku svijeta. Naglasak rada je na nelogičnim, satiričnim, fiktivnim kombinacijama unificiranih sustava znakovlja, kao što su znakovni jezik, metrički sustavi, šifre proizvoda, piktogrami, kemijske formule, međunarodni kartografski simboli, politički pojmovi. Svi nabrojani načini sporazumijevanja ljudi unutar okoliša naglašavaju isključenost prirode iz dijaloga i podrazumijevaju jedan komunikacijski smjer. Okosnica serije je terminologija, koja čini nasilnu distinkciju između prirodnog i umjetnog, premda ih u stvarnosti doživljavamo premreženo.

Drugi ciklus, Prirodne nedoumice o vještačkom prostoru, posjetiteljima dočarava Baudrillardovu hiperstvarnost, svijet u kojem više ne razlikujemo reprezentaciju od stvarnosti, artificijelno od prirodnog. Jedno od takvih mjesta su rezervati prirode ili prirodoslovni muzeji, čiji su izlošci inspiracija fotografske serije. Postavljajući biopolitička pitanja o etičnosti ljudskog djelovanja prema prirodi i posljedicama te aktivnosti, kao i o ulozi čovjeka u održavanju i oblikovanju ekosustava, autorica naglašava paradoksalnost mjesta koja bi prirodu trebala očuvati i održati na životu. Paradoksalnost se očituje u nastojanjima da se prirodu očuva kroz umjetno kreirane okoliše, koristeći se antropocentričnim mehanizmima, odnosno postavljanjem unutar umjetnih granica. Podilaženjem ljudskim potrebama i interesima, prirodu se kolonijalizira čime ona postaje izolirani fragment. Fotografije prikazuju primjerke taksidermije, izvornu prirodu koja je sada umjetna. Ciklus uključuje i video intervju autorice i kustosa, u kojem autorica među ostalim otkriva pripada li njezina umjetnička praksa domeni ekološkog aktivizma.

Aktualni ciklus naziva Ugrožene vrste čine crteži, od kojih najveći (ujedno i triptih) nosi trostruko autorstvo, uz Dariju, potpisuju ga Nikola Džafo i Nemanja Milenković. Dragojlović radove nerijetko razvija iz dijaloga s okolišem, ali i kolegama, a nije joj stran niti rad u umjetničkim kolektivima. Crtački razgovor s umjetnicima različitih generacija no istih kontekstualnih i tematskih okupacija, konzultira reference iz dnevnih novina, stručne literature unutar zoologije i povijesti umjetnost, kao i iz vlastitih radova. Dariji nesvojstvena narativna manira, koju obilježavaju pripovjedački diskontinuiteti i rezovi, autore ipak vrijednosno pozicionira te im pripisuje emocionalan i angažiran pristup temi.

Darijini radovi navraćaju na neuljepšane osobine antropocena, od kojih smo se nehotice udaljili u želji da nadiđemo vlastitu prirodu i pronađemo učinkovit no u stvarnosti propustan korektiv prirodi koja nas okružuje.

Ana Čukušić